Ljudi se često pitaju: “Što je starije: kokoš ili jaje?” Ovu dvojbu lako je riješiti. Uz to, često se pitamo: “Kako je nastao prvi život na Zemlji?” Da bismo na ovo odgovorili, potrebno je pozvati logiku i promatrati ono što se oko nas zbiva.
Posvuda u prirodi možemo vidjeti da život nastaje od života. Uz to, i Louis Pasteur je pokusima dokazao da “živo nastaje samo od živog”. Na osnovi toga lako možemo odgovoriti na dvojbu o podrijetlu života. No, ljudi bi danas, općenito, dali tri različita odgovora na upit: “Kako je nastao prvi život na Zemlji?” Ti odgovori su:
1. Život je u početku nastao od živog Bića
2. Život je u početku nastao od nežive tvari
3. Ne znam
Analizirajmo ukratko ova tri odgovora. Odgovor broj 2, da je život nastao od neživog, danas je najprihvaćeniji među znanstvenicima. No, odmah je jasno da je on u potpunoj suprotnosti s prirodnim zakonima. Iako posvuda oko nas živa bića nastaju od živih bića, a i Pasteurov zakon govori o tome, “ljudi od znanosti” tvrde nešto suprotno. Puno je logičnije tvrditi da je neki suvremeni zrakoplov nastao sam od sebe, nego da je jednostanični organizam nastao od nežive tvari, jer je najjednostavniji živi sustav neusporedivo puno puta složeniji od bilo kojeg neživog sustava. Dakle, ako smo ozbiljni i priznajemo prirodne zakone, odgovor broj dva jednostavno moramo odbaciti.
Odgovor broj tri, koji kaže: “Ne znam”, također je neprihvatljiv, jer imamo prirodne zakone i znamo kako nastaju živa bića. Naravno, netko može reći da mi znamo kako danas nastaju živa bića jer to promatramo, ali da je dvojba o nastanku prvog života na Zemlji nešto drugo, jer to nismo vidjeli. No, ako bismo išli tom logikom, onda ne bismo mogli odgovoriti ni na upit: “Kako je nastala Keopsova piramida?”, jer to niko od nas nije gledao. To što mi nismo vidjeli nastanak Keopsove piramide ne znači da je ona mogla nastati sama od sebe. Nije potrebno gledati izgradnju Keopsove piramide da bismo znali da je ona nastala stvaralačkim činom razumnog bića.
Slično je i s nastankom prvog živog bića na Zemlji. Nije potrebno gledati nastanak prvog života na Zemlji da bismo zaključili da je prvi život nastao stvoriteljskim činom živog Bića. Na to nas upućuju prirodni zakoni. Ako se držimo tih zakona i logike, ne postoji alternativni odgovor. Dakle, jedini mogući odgovor na dvojbu: “Kako je nastao prvi život na Zemlji?”, bio bi da je on nastao od živog Bića.
Odgovor na upit: “Što je starije: kokoš ili jaje?”, poslije ovoga sam se nameće. Kad budemo govorili o prijelaznim oblicima, vidjet ćemo da je Stvoritelj stvorio život “po svojim vrstama”, i da su prvo nastale kokoši, kao i druge ptice, a onda su one počele nesti jaja.
Uz dvojbu: “Kako je nastao prvi život na planetu Zemlji?”, tu je i vrlo važna tema: “Kako je nastao svatko od nas?” Ako bismo pitali nekoga na ulici: “Kako ste Vi nastali?”, on bi nam vjerojatno odgovorio: “Mene su stvorili moji roditelji.” No, ako bismo analizirali sam proces čovjekova nastanka, vidjeli bismo da bi jedan takav odgovor bio netočan.
Čovjek danas nastaje u trenutku kad spermatozoid oplodi jajnu stanicu. No, sam taj proces oplodnje vrlo je zanimljiv. Jajnoj stanici najprije se približava mnoštvo spermatozoida koji luče enzim kako bi došlo do mogućnosti prodora u jajnu stanicu. Kad se opna nagrize i stvori se put za prolaz spermatozoida, događa se da samo jedan od njih, kao da ga netko navodi, oplođuje, dok svi ostali miruju. To nikako ne može biti slučajno, jer bi onda svi spermatozoidi “nagrnuli”, a oplodnju bi izvršio prvi koji se probije. To ovdje nije slučaj.
Dakle, Stvoritelj je izvor života. On nas može stvoriti i bez roditelja, kao što je stvorio prve ljude u početku, a može i preko roditelja. U prvom slučaju to je postanak, a u drugom je porod.