Blog Post

Otkrivamo: Kako izliječiti hašimoto na prirodan način!

Vjerojatno ste putem raznoraznih medija dobivali informacije da su „poznati“ konvencionalni doktori XX stoljeća ustanovili, kako uzrok Hašimoto Tireoiditisa leži u virusnim infekcijama, krvarenjima u području žlijezde, terapijama radioaktivnim jodom, genetskim predispozicijama…itd. Ovaj članak ima ulogu da vas uvjeri u nešto sasvim suprotno! Informacije iz ovoga teksta vjerojatno niste imali priliku čuti u medijima i od svog doktora iz jednostavnog razloga što podaci i iskustva kojima mi raspolažemo su ostali nezavisni od bilo kakvog interesa multinacionalnih farmaceutskih kompanija, naravno čime se ni mediji, ni „kolege iz priznate branše“ ne mogu pohvaliti.

Što je hašimoto tireoditis?

Štitna žlijezda (lat. Glandula thyreoidea) je mala endokrina žlijezda, ali veliki regulator metabolizma. Smetnje u funkciji štitne žlijezde praćene su promjenama svih metaboličkih parametara uključujući i tjelesnu težinu. Smanjenu funkciju štitne žlijezde (hipotireozu) prati porast  tjelesne težine i nizak bazalni metabolizmom, dok povišena funkcija (hipertireoza) dovodi do gubitka tjelesne težine i povišenoga bazalnog metabolizma. Bazalni metabolizam je energija koja se troši za održavanje životnih funkcija kada se organizam nalazi u stanju potpunog mirovanja. Jedan od najčešćih oblika hipotireoze je Hashimoto Tireoiditis. Bolest je prvi opisao Hakaru Hashimoto 1912. godine. To je kronični oblik upale štitne žlijezde i pripada grupi autoimunih bolesti.

 

Otkriće bolesti

Hakaru Hashimoto (1881 – 1934) japanski doktor i znanstvenik, najpoznatiji po tome što je 1912. opisao bolest koja je, po njegom imenu, nazvana Hashimoto Tireoiditis. Okosnicu Hashimotova rada čini znanstveni rad iz 1912. godine, objavljen u Arhivi za kliničku kirurgiju u Berlinu naslovljen kao Izvještaj o limfomatoznim promjenama  štitne žlijezde. Godinama kasnije, članak su ocjenjivali američki i britanski znanstvenici, a stanje opisano u članku je priznato kao samostalna bolest. U anglofonoj literaturi, bolest je nazvana Hashimotov tireoiditis.

Radilo se o prvoj bolesti koja je priznata kao autoimuna bolest, a karakteriziraju je postepeno razaranje tkiva štitne žlijezde zbog sintentiziranih auto anti-tijela i reaktivnosti vlastitih stanica. Napredovanje bolesti dovodi do stanja hipotireoze, uz napade hipertireoze.

Ovdje će se mnogi zapitati: Zašto se ova bolest i druge autoimune bolesti nisu u tolikoj mjeri pojavile ranije? Odgovor leži u  tehnološkom napretku koji je bio posljedica industrijskih revolucija koje su se dogodile u XIX stoljeću. Počele su se osnivati velike tvornice i prva velika poduzeća. Ovo je za posljedicu imalo da su ljudi još brže napuštali prirodni ambijent i počeli naseljavati urbanije sredine, koje su vremenom postajale zagađene i skučene za život. Pored ovoga „životni standard“  je rastao i stanovništvo takvih naseobina bi često pretjerivalo u svojim jelovnicima, u njega uvrštavajući raznorazne prerađene proizvode životinjskog porijekla. Stres je također postajao sve jači kako zbog neprirodnog ambijenta tako i zbog raznoraznih pritisaka, noćnih smjena i obaveza na  suvremenim radnim mjestima.

Dakle iz ovoga možemo zaključiti sljedeće: Neprirodan životni ambijent, loša prehrana, neadekvatna fizička aktivnost, stres i osobito nepravilan odmor, kao i nepoštovanje još nekolicine prirodnih zakona, su doveli do epidemija raznoraznih novih bolesti (među njima i novih autoimunih) u civiliziranom svijetu XX stoljeća.

Pošto je bolest izuzetno povezana sa imunološkim sustavom čovjeka (oko 90% žena i oko 10% muškaraca obolijeva) u narednim segmentima ovoga teksta pokušat ćemo vam objasniti kako funkcionira naš imunološki sustav i kako se to događa da isti počne raditi protiv vlastitog organizma.

Kako funkcionira imunološki sustav čovjeka?

Imunološki sustav je vrlo  složen. Često čujemo kako ljudi govore o ovom sustavu kao da se radi o opipljivom organu kao što su pluća. Ništa ne može biti dalje od istine. Radi se o sustavu, a ne organu. U suštini, naš imunološki sustav je nalik na vojnu mrežu osmišljenu da nas brani od stranih napadača. “Vojnici” ove mreže su bijela krvna zrnca, koja su predstavljena sa više različitih podgrupa, od kojih svaka ima svoju misiju. Ove podgrupe se mogu usporediti sa mornaricom, pješadijom, zrakoplovstvom i marincima, gdje svaka grupa specijalista vrši veoma specijaliziran posao.

“Centar za regrutaciju” za ovaj sistem se nalazi u srži naših kostiju. Srž je odgovorna za proizvodnju specijaliziranih stanica zvanih ishodne stanice. Neke od ovih stanica se oslobađaju u cirkulaciju radi upotrebe na drugom mjestu u tijelu; one se nazivaju B stanice. Druge stanice koje se formiraju u koštanoj srži ne sazrijevaju, ostaju nespecijalizirane, dok ne stignu do timusa (organ u grudnoj duplji nešto iznad srca) gdje postaju specijalizirane; one se nazivaju T stanice. Ove stanice “vojnici”, zajedno sa drugim specijaliziranim stanicama, formiraju timove kako bi stvorile složene obrambene planove. Susreću se na glavnim raskrsnicama u tijelu, uključujući slezenu (unutar lijevog donjeg dijela grudnog koša) i limfne čvorove. Ove točke susreta su nalik na komandne i kontrolne centre, gdje se “ vojnici” pregrupiraju u timove kako bi napale strane napadače.
Ove stanice su veoma prilagodljive pri formiranju timova. U stanju su da odgovaraju na različite okolnosti i različite strane tvari, čak i na one koje nikada ranije nisu vidjele. Imunitetni odgovor na ove strance je vrlo kreativan proces. Predstavlja jedno od istinskih čuda prirode. Strani napadači su proteinske molekule zvani antigeni. Ove strane stanice mogu biti bakterije ili virusi koji pokušavaju razoriti tjelesni integritet. Kada naš imunitet i sustav uoči ove strane stanice, ili antigene, on ih uništava. Svaki od ovih stranih antigena ima poeban identitet, koji je određen redoslijedom aminokiselina koje sačinjavaju njegove proteine. To je kao što svaka osoba ima različito lice. Pošto su brojne aminokiseline dostupne za stvaranje proteina, postoje bezbrojne varijacije različitih “lica”.
Kako bi se suprotstavio ovim antigenima, naš imunitetni sustav mora prilagoditi svoju obranu za svaki napad. To vrši stvaranjem proteina koji je kao “lik u ogledalu” za svakog napadača. Lik u ogledalu može se savršeno vezati za antigen i uništiti ga. U suštini, imutetni sustav stvara kalup za svako lice na koje naiđe. Svaki put kada vidi lice nakon prvobitnog susreta, koristi odgovarajući kalup za “zarobljavanje” napadača i njegovo uništenje. Kalup može biti antitijelo B stanice ili receptorski protein T stanice. Pamćenje svake obrane od svakog napadača predstavlja suštinu imuniteta. Prvobitno izlaganje ovčjim boginjama, na primjer, predstavlja tešku bitku, ali kada drugi put naiđete na virus znati ćete točno kako se boriti sa njim, i rat će biti kraći, manje bolan i daleko uspješniji. Možda se nećete ni razboljeti.

Kako nastupa obrana od nas samih?

Iako ovaj sustav predstavlja čudo prirode kada brani tijelo od stranih proteina, također je sposoban da napadne ista tkiva koja treba štititi. Samouništavajući proces je odlika svih autoimunih bolesti. To je kao da tijelo vrši samoubojstvo.

 

Jedan od osnovnih mehanizama ovog samouništavajućeg ponašanja naziva se mimikrija. Neki od stranih napadača za kojima naše stanice vojnici tragaju da bi ih uništile izgledaju isto kao naše vlastite stanice. “Kalupi” imunitetnog sustava koji odgovaraju ovim napadačima odgovaraju i našim vlastitim stanicama. Imunitetni sustav zatim uništava, pod nekim okolnostima, sve što odgovara kalupu, uključujući naše vlastite stanice. Ovo je krajnje složen proces samo-razaranja koji uključuje mnoge različite strategije imunitetnog sustava, od kojih sve sadrže istu fatalnu grešku da ne mogu razlikovati “strane” proteine napadača od proteina vlastitog tijela.
Kakve ovo ima veze sa onim što jedemo?

Antigeni koji su u stanju da prevare naše tijelo da napada vlastite stanice mogu se nalaziti u hrani. Tijekom procesa probave, na primjer, neki proteini ulaze u naš krvotok iz crijeva bez potpunog razlaganja na aminokiseline. Naš imunitetni sustav se ponaša prema ostacima neprobavljenih proteina kao prema stranim napadačima, i počinje proizvoditi kalupe kako bi ih uništio čime započinje samo-razarajući autoimuni proces.
Jedna od namirnica koja sadrži mnoge strane proteine koji liče na proteine našeg tijela je kravlje mlijeko. Naš imunitetni sustav je uglavnom veoma pametan. Kao što vojska poduzima mjere da ne dođe do pucnjave među vlastitim vojnicima, imunitetni sustav se brine da ne napada tijelo koje bi trebalo štititi. Iako napadački antigen potpuno liči na jednu od stanica našeg vlastitog tijela, sustav i dalje može  razlikovati naše vlastite stanice od napadačkog antigena. U stvari, imunitetni sustav može koristiti naše vlastite stanice kako bi vježbao pravljenje kalupa protiv napadačkog antigena, a da ne uništi prijateljsku stanicu. Ovo se može usporediti sa centrima za obuku pri pripremama za rat. Kada naš imunitetni sustav radi Možemo koristiti naše stanice koje liče na antigene za vježbanje, a da ih ne uništimo, kako bi se naše stanice vojnici pripremili za odbijanje napadačkih antigena. Ovo je još jedan primjer izuzetno prefinjene sposobnosti kreiranog sustava da vrši samoregulaciju.
Imunitetni sustav koristi veoma osjetljiv proces kako bi odlučio koje proteine treba napasti, a koje treba ostaviti na miru. Način na koji ovaj proces, koji je vrlo složen, otkazuje dovodeći do autoimune bolesti još uvijek nije shvaćen od strane konvencionalne  medicine. Konvencionalna  medicina zna samo da imunitetni sustav gubi svoju sposobnost da pravi razliku između stanica tijela i napadačkog antigena, i umjesto da koristi stanice tijela za “trening”, uništava ih zajedno sa napadačima.

Kako to izgleda u konkretnom slučaju štitne žlijezde?

Autoimuni činioci imaju bitnu ulogu u nastanku kronične upale štitne žlijezde. Zbog oštećenja tireocita (stanice štitne žlijezde) dolazi do oslobađanja tireoglobulina i mikrosomalnih tvari (dijelova stanice sa enzimima) u krv i do stvaranja antitijela na enzim peroksidazu i na tireoglobulin. Budući da se ti proteini ne nalaze normalno u krvi, imunološki sustav ih „ne prepoznaje kao svoje“, nego na njih stvara antitijela. Nastala antitijela cirkulacijom dolaze u štitnu žlijezdu i oštećuju njene stanice (tireocite).

Smanjen broj i funkcija tireocita dovodi do snižavanja nivoa hormona štitne žlijezde i povećanja izlučivanja TSH (hormon prednjeg režnja hipofize koji izaziva povećano stvaranje i oslobađanje hormona tiroksina i tironina iz štitne žlijezde), što izaziva njeno uvećanje (hiperplaziju). Dolazi do infiltracije limfocitima i plazma stanicama, a poslije nastaje ožiljno tkivo jer se funkcionalno žlijezdano tkivo zamijenjuje vezivnim tkivom. Na taj način na kraju dolazi do fibroze i atrofije štitne žlijezde. Hormona štitne žlijezde je sve manje, TSH raste, T4 pada (hormon koji luči štitna žlijezda).

 

Istraživanja, iskustva i klinički rad dr. Richarda Schulza

U ranim 1970-im dr. Schulze je otvorio svoju prvu Kliniku Prirodnog Liječenja u New York-u , a zatim nekoliko godina kasnije  je preselio svoju kliniku u južnu Kaliforniju. Upravljao je ovom klinikom u Americi od ranih 1970-ih do sredine 1990-ih. U istom tom razdoblju, on također upravlja i usmjerava druge stručnjake prirodnog liječenja po klinikama u Europi i Aziji. U svojih 30 godina kliničke prakse, on je tretirao doslovno tisuće pacijenata. Dr. Schulze tvrdi da je naučio 5% od onoga što je učio na medicinskim fakultetima i 95% u svojoj klinici prirodne medicine, i uvijek hvali svoje pacijente kao svoje prave učitelje. Bez sumnje, njegovo stvarno životno i kliničko iskustvo je ono što ga razlikuje od drugih liječnika u svom području.

U drugom desetljeću kliničke prakse je radio gotovo isključivo sa pacijentima koji boluju od srčanih, neuroloških, kancerogenih i drugih degenerativnih (takozvanih neizliječivih bolesti). Njegova ordinacija postala je poznata za one pacijente od kojih je konvencionalna medicina odustala i koji su poslati kući da umru. Klinika dr. Schulza je takođe priznata kao visoko efikasno prirodno liječilište, gdje se putem prirodnog programa liječenja, njegovih moćnih biljnih formula, rada i truda pacijenata postižu sjajni i „nevjerovatni“ rezultati izliječenja, usprkos prognozama znanstvenih liječnika da će pacijenti uskoro umrijeti. Mnogi od njegovih pacijenata su još uvijek živi i danas, 20, 30 ili čak 40 godina nakon što su im njihovi liječnici rekli da će uskoro umrijeti!

Glavni razlog zašto su njegovi pacijenti uspjeli da ozdrave je činjenica da je dr. Schulze razvio nove tehnike, terapije, programe i biljne tinkture kojima je otišao daleko izvan onoga što je netko učinio u prošlosti, a on je otišao u krajnosti, gdje su se konvencionalni liječnici i herbalisti (travari) bojali ići. Dr. Schulze uvijek kaže : „Primjenjivao sam jače programe i koristio jače biljne formule, jer su pacijenti koje sam ja imao priliku liječiti bili daleko bolesniji, zbog nezdravijeg načina života, od pacijenata koje su liječili moji prethodnici.“ Mnogi konvencionalni liječnici i travari koji su ga poznavali su smatrali da će takvim metodama ubiti svoje pacijente. Međutim, njegovi pacijenti nisu umirali. Umjesto toga, oni su napredovali i bivali izliječeni. Rezultat njegovog kliničkog rada je postizanje čudesnih i neviđenih rezultata, što je daleko više od onoga što većina ljudi misli da je moguće postići putem prirodne medicine.

Biljne formule dr. Richarda Schulzea i programi prirodnog liječenja se sada koriste u klinikama širom svijeta kako bi se ljudi izliječili od brojnih, navodno neizliječivih bolesti. Njegovi klinički rezultati su odjeknuli na obje strane i u prirodnoj medicini i u konvencionalnoj medicini. Njegovi mnogi pacijenti su sada živi svjedoci o neograničenim mogućnostima prirodne medicine.

Svojim više desetljetnim istraživanjima, proučavanjima, testiranjima biljnih formula svojih prethodnika, stvaranjm novih formula i praktičnim radom sa pacijentima u svojoj  klinici, dr. Schulze je došao do zaključka da žene koje su bolovale od Hašimoto Tireoiditisa, a primjenjivale su cjelokupan program izliječenja, bivale su daleko brže izliječene ukoliko su uzimale biljke poput anđelike, divljeg jama, konopljike, sladića, hmelja i još nekih… Također, čuveni doktor je ustanovio tijekom svojih praktičnih istraživanja  da su mnoge žene koje su imale klasične simptome Hašimotovog tireoiditisa vrlo brzo uspostavljale hormonalnu ravnotežu hormona TSH i T4.

Biljna formula za žene potiče stvaranje hormona, vraća ih u ravnotežu i umiruje živce, poboljšava komunikaciju između endokrinih organa u mozgu sa štitnom žlijezdom i svim ostalim endokrinim žlijezdama u organizmu.

Kako kaže doktor Schulze: Biljna formula za žene pruža fitokemikalije (prirodna ljekovita kemijska svojstva) neophodne za stvaranje hormona, vraća ih u ravnotežu i umiruje živce.“ Ova formula također poboljšava komunikaciju između endokrinih organa u mozgu sa štitnom žlijezdom i svim ostalim endokrinim žlijezdama u organizmu. Također tvrdi da hormonalna neravnoteža koja je nastala u štitnoj žlijezdi je prisutna i u ostalim endokrinim organima. Ovo stanje, dr. Richard Schulze, ne pripisuje ni genetskoj predispoziciji (ne u potpunosti), ni virusnim infekcijama ni krvarenjima u području žlijezde, nego nezdravim životnim navikama zbog kojih naše tijelo „trpi“ i ostaje u relativno i prividno stabilnom stanju, sve do jednog momenta kada naš imuniološki sustav počinje da popušta i postaje slab da bi mogao da se brani od napadača. Konkretno u slučaju Hašimotovog tireoiditisa uslijed prevelike koncentracije toksičnih i kancerogenih tvari, koje poslije dužeg prisustva u organizmu počinju ometati i najkompleksnije procese u ljudskom organizmu, dolazi do greške prilikom detektiranja stranih proteinskih molekula  – antigena. Rezultat ovoga je da naše stanice imunološkog sustava napadaju putem cirkulacije stanice štitne žlijezde, a ovo za posljedicu kao što smo već naveli ima hormonalnu neravnotežu i simptome kao što su: dobijanje na težini, pojačano umaranje, povećana potreba za snom i popodnevnim spavanjem, gubitkom želje za aktivnostima, suha i prorijeđena kosa, krhki nokti, hrapav glas, a mogući su i otečeni očni kapci, lupanje srca, nervoza i nelagodnost pri gutanju i okretanju glave.

Disciplinirana i praktična primjena prirodnih metoda liječenja i jakih biljnih formula uvijek su rezultirale potpunim izlječenjem oboljele osobe. Dr. Richard Schulze je u toku svoje višedesetljetne karijere imao priliku da liječi veliki broj oboljelih od ove „neizliječive“ bolesti i to upravo jačanjem imunološkog sustava oboljelog i detoksikacijom organizma. Svaki put kada bi organizam počeo ponovo „disati“ oslobođen od toksičnih tvari, tako bi i imunološki sustav sve rijeđe i rijeđe pravio greške prilikom učitavanja stranih proteinskih molekula.

„Mamurni snajperist“ i Ehinacea

Konvencionalni liječnici često osuđuju ovakve metode jačanja imunološkog sustava putem biljke po imenu Ehinacea (lat.Echinacea purpurea; biljka sa najboljim fitokemikalijama za jačanje imunološkog sistema), jer kako oni kažu, logično je da imunološki sustav ne trebamo ojačavati da ne bi nanosio još veću štetu stanicama štitnjače. Zbog ovoga „logičnog zaključka“ mi ćemo vam iznijeti jednu analogiju imunološkog sustava sa „mamurnim snajperistom„. Zamislite čovjeka – profesionalnog vojnika kome je uža specijalnost snajperist. I zamislite da taj isti vojnik ima zadatak da, dok traje borba prsa u prsa, eliminira neprijateljske vojnike (procesi koje obavlja naš imunološki sustav su daleko složeniji)… dakle vrlo težak zadatak – ali ovaj naš vojnik ga je definitivno obavljao savršeno bez greške.

Međutim, vremenom se podao raskalašenom životu i alkoholu i bivao je sve neprecizniji i nervozniji i često je pravio greške, greške koje su ubijale njegove suborce. Djelovanje alkohola i upražnjavanje drugih loših životnih navika je učinilo to da naš snajperist nije mogao dobro vidjeti i nije više raspoznavao napadače od svojih suboraca, jer mu je slika bila pomućena… Dakle, kao što ste već vjerovatno predpostavili ovaj „snajperist“ je naš imunološki sustav koji treba eliminirati sve uljeze koji se pojave u našem organizmu. Međutim zbog nezdravih životnih navika koje upražnjavamo, našeg „snajperistu“ izlažemo raznoraznim omamljujućim sredstvima i njegova snaga, preciznost i moć da rješava složene zadatke za koje je zadužen vremenom slabi i otuda nastaju ovakve pogubne greške, kao što je u našem slučaju uništavanje stanica štitnjače.

Korijen biljke Echinacea purpurea

Međutim ukoliko bismo „našeg snajperista“ okrijepili i dali mu sve uvjete za dobro funkcioniranje – on bi se ponovo vratio u punu borbenu spremnost i ne bi više pravio kobne greške. Jedna od najboljih biljaka za stvaranje ovako povoljnog ambijenta u kojem se imunološki sustav može revitalizirati je upravo Ehinacea. To je biljka čije porijeklo vodi iz Sjeverne Amerike, a sada se može naći u gotovo svim predjelima svijeta. Posjeduje izuzetno jake antioksidanse i fitokemikalije koje jačaju imunitetni sustav, okrepljuje ga i na taj način omogućavaju normalno obavljanje i najsloženijih procesa, a među njima su i osnovni – detektiranje i eliminacija uljeza u našem organizmu.

Genetička sklonost

Konvencionalna medicina i liječnici ove medicine pritjerani uza zid i nemoćni kod liječenja autoimunih bolesti kao što je Hašimoto Tireoiditis, pokušavaju da svoje neuspjehe u liječenju ove bolesti opravdaju genetičkom sklonošću. Međutim stvarna situacija im uopće ne ide u prilog. Možemo početi otkrivanje povezanosti gena sa Hašimoto Tireoiditisom postavljanjem uobičajenog pitanja: šta se dešava ljudima koji migriraju iz jedne populacije u drugu, pri čemu geni ostaju isti ali se mijenja njihova prehrana i njihovo okruženje? Odgovor je isti kao i u slučaju raka, srčanih oboljenja i dijabetesa tipa II. Ljudi stječu rizik populacije u koju dolaze, naročito ako se presele prije adolescencije. Ovo nam govori da je ovo oboljenje izrazitije povezano sa sredinskim faktorima nego sa genima. Genetička sklonost može povećati rizik od Hašimoto Tireoiditisa, ali čak i u najboljem slučaju, geni mogu biti odgovorni za samo četvrtinu od ukupnog rizika od bolesti. Ali ono što također treba naglasiti je da mnogobrojni izliječeni slučajevi Hašimotovog Tireoiditisa svjedoče u prilog tome da se sa programom prirodnog liječenja i zdravim životnim navikama ova genetska predispozicija može u potpunosti (100%) amortizirati.

 

Kako izliječiti Hašimoto Tireoiditis?

Dosadašnjii dio članka imao je zadatak da vas potakne da na zdravorazumski način razmišljate o bolesti kao što je Hašimoto Tireoiditis. Da shvatite suštinu ovakvog oboljenja da biste razumjeli zašto da primenjujete prirodne metode liječenja, koje su se u praksi mnogobrojnih liječnika prirodne medicine iz cijeloga svijeta pokazale i više nego efikasnima. Da bi se osoba izliječila od Hašimoto Tireoiditisa neophodno je da se posveti cjelokupnom programu izlječenja. Ovaj program treba u vašem organizmu obaviti sljedeće zadatke:

  1. 1. Detoksikacija – Neophodna je da bi se naš organizam oslobodio štetnih tvari koje izazivaju određena zagušenja i ometanje mnogih složenih procesa; i da bi se stvorila povoljna atmosfera za oporavak i jačanje imunološkog sustava, bez ovoga dijela programa nema izlječenja  – obuhvaća nekoliko metoda koje se primjenjuju istovremeno: čišćenje crijeva – metoda koja se može raditi na više načina, ali je za pacijenta „najbezbolnija“ ona sa ispijanjem koktela (1L vode + 2 iscjeđena limuna + jušna žlica soli) 5 jutra za redom; zatim uzimanje tinktura na bazi ljekovitog bilja kojima se potiče eliminiranje antigena, izbacivanje toksičnih materija i ostalih štetnih produkata metabolizma. Kao dodatna metoda detoksikacije trebaju se koristiti obloge od ricinusovog ulja i bijelog luka koje se nanose na predio grla (štitne žlijezde).
  2. Ušteda energije – To je dio programa koji se postiže postom na prirodnim cijeđenim sokovima, koji se gotovo ne probavljaju i direktno preko tankog crijeva ulaze u krvotok, na taj način hraneći i liječeći naš organizam. Ovo je također neizostavan dio cjelokupnog programa iz razloga što nam je poznato da naš organizam troši oko 50% vlastite energije na probavu. Na osnovu ovoga možete zaključiti kolika je važnost ovog dijela programa. Ušteđenu energiju naš organizam inteligentno usmjerava u pravcu izliječenja i na taj način se ubrzava proces prirodnog izlječenja. Ono što treba ovdje istaknuti je da ne treba zanemariti još nekoliko uloga posta na sokovima: detoksikacija i jačanje imuniteta.
  3. Cirkulacija – Ima ulogu da doprema prirodne ljekovite sastojke unesene putem sokova i tinktura do oboljelog mjesta. Uzaludno je piti sokove i unositi tinkture od ljekovitog bilja ukoliko imate slabu cirkulaciju i ukoliko vam krv obogaćena ljekovitim i hranljivim sastojcima ne može doprijeti do oboljelog mjesta. Ovaj zadatak se izvršava na nekoliko načina, a jedan od najefektivnijih je hidroterapija. Ne postoji bolji način od hidroterapije za pokretanje krvi u vašim žilama, ona je daleko bolja i od bilo koje fizičke aktivnosti. Najbolja hidroterapija je tuširanje naizmjenično toplom i hladnom vodom sa posebnim naglaskom u predjelu grla. Pored ove metode neophodno je uzimati i tinkture koje potiču cirkulaciju (na bazi ljute aleve paprike), zatim fizička aktivnost i duboka masaža.
  4. Jačanje imunološkog sustava – Ako ste tijekom programa izvršili prethodno navedene zadatke (detoksikacija, cirkulacija, i ušteda energije), stvorili ste preduvjete za oporavak imunitetnog sustava i njegovo normalno funkcioniranje. Ono što dodatno stimulira jačanje imunitetnog sustava i ubrzava izlječenje je tinktura na bazi korijena, već gore spomenute biljke ehinacee koja se nalazi u biljnoj formuli IMUNO.

Kao što možemo vidjeti svi ovi zadaci i metode su duboko prožeti jedni sa drugima i teško se mogu razdvojiti, jer jedni druge upotpunjuju i zajedno daju velik sinergetski učinak. Stoga možemo zaključiti da se tijekom programa izlječenja treba pridržavati svih ovih metoda i zadataka da bismo postigli odgovarajuće potpune efekte cjelokupnog programa izliječenja. A program liječenja je dobro potražiti putem emaila navedenog na našoj stranici da vidite točno sa čime se počinje i kada se što radi, bez da vi trebate puno trošiti mozak na to kako da sve izvedete a da bude uspješno i bez nerviranja, panike i ostalih psihičkih smetnji.

Smirenje i zdrava duhovnost

Najvažniji princip zdravog života je zdrava duhovnost. Čovjek koji nema mir može se liječiti i najboljim metodama prirodne medicine, ali neće se uspjeti izliječiti. Mir je nešto najvažnije što možemo posjedovati. To je najveće blago koje imamo i koje bi trebali naročito da čuvamo. Čovjek koji je izgubio mir uništava samog sebe i sve oko sebe. Mnogim studijama je utvrđeno da stres onemogućava normalno funkcioniranje našeg organizma, a naročito imunološkog sustava. Stres na  nivou ometa procese našeg imunološkog sustava  i sprječava njegovo jačanje i oporavak. Stoga je jako bitno osloboditi se ovog stanja nemira. Mi vam za kraj navodimo dvije najdjelotvornije:

Pouzdanje u Boga osigurat će vam obranu od stresa i postaviti ogradu protiv zabrinutosti. Pouzdanje u Boga znači da trebamo započeti raditi ono što znamo da je dobro i poduzeti poteze koji su neophodni za naše ozdravljenje i imati potpuno povjerenje da će naš nebeski Otac postupiti u našu korist na način i u vrijeme koje će za nas biti najbolje, u skladu s Njegovom voljom. Dakle svaki bolestan čovjek koji pokušava da se izliječi prirodnim putem, odnosno onim što nam je Bog dao na raspolaganje da koristimo u vidu metoda i ljekovitog bilja, zaista može i treba očekivati zdravstveno poboljšanje.

Pored pouzdanja treba spomenuti još jednu tehniku za smirenje, a to je molitva. Molitva predstavlja komunikaciju stvorenog bića sa Bogom, ili kako Ga u nauci još nazivamo Tvorcem. Ova komunikacija je vrlo jednostavna i ne zahtjeva ispunjavanje nekih posebnih formi, obuka ili nekih predznanja. Blaise Pascal, čuveni matematičar i fizičar je rekao: „Svaki čovek može napraviti eksperiment u svom životu. Neka ode kući i razgova sa Tvorcem samo 5 minuta. To ne košta ništa, a tih 5 minuta mu neće značiti ništa ako Tvorac ne postoji, ali ako to ne učini cijeli život stavlja na kocku.“ Vršena su mnoga znanstvena istraživanja vezana za molitvu. Došlo se do zaključka da molitva momentalno djeluje na snižavanjne hormona stresa – adrenalina i noradrenalina, snižava krvni pritisak, opušta mišiće i povećava lučenje hormona sreće endorfina i serotonina.

Iskustva sa liječenjem
Ana Gaćeša, koja je pobijedila hašimoto 2 puta

Nekolicina lijčnika prirodne medicine u Srbiji, Hrvatskoj i regiji je putem programa liječenja neizlječivih bolesti izliječila već više desetina žena koje su oboljele od Hašimoto Tireoiditisa – službeno neizliječive bolesti. Na žalost rijetke su osobe koje su pristale da za sobom ostave video svjedočanstvo kao poticaj drugim oboljelim ženama (i muškarcima) da se odluče na ovakav vid i više nego pouzdanog prirodnog načina liječenja.

Kao prvi takav slučaj potpunog izlječenja iznjeli bi iskustvo Ane Gaćeša (33) iz Niša.

Jedna od tih rijetkih izliječenih je također i Jelena Vojinović-Matregić koja se uspješno izliječila od ove „neizliječive bolesti“.   https://www.youtube.com/watch?v=G8Z6r-AICDo

 

Literatura:

– Liječenje neizliječivih bolesti, Dr Richard Schulze

– Moć prehrane (Kineska Studija), dr Colin Campbell

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

 

Related Posts

srcani-problemi
Liječenje najtežih srčanih problema prirodnim putem!

Od bolesti srca umire najviše ljudi u suvremenom svijetu. Polovina svih smrtnih slučajeva u zapadnim

multipla3
Kako izliječiti MULTIPLU SKLEROZU prirodnim putem

    Nijedna grupa bolesti nije podmuklija od autoimunih bolesti. Teško ih je liječiti, a progresivan

artritis-za-objavu
Kako pobijediti artritis prirodnim putem!

      Artritis je upala na jednom ili više zglobova, i to na mjestu gdje se

nadutost-slika
NADUTOST, SVRBEŽ I AKNE OTKRIVAJU BOLESNU JETRU

  Problem masne jetre sve je češći zbog nezdravog načina života, a svaki problem s

hidroterapija-slika
HIDROTERAPIJA – prirodni lijek za potpuno rješenje problema sa cirkulacijom

  Tekst je prepiska ulomka o HIDROTERAPIJI iz knjige dr. Richarda Shulzea „30-dnevni program čišćenja organizma“   Začepljenje

2165f733eedf4fd6bc06acc5d086dac7
HLADNO CIJEĐENI SOKOVI – rješenje za izlječenje raka i drugih najtežih oboljenja

  Cijeđeni sokovi od voća i povrća su polazna osnova, fundamentalan i najvitalniji dio procesa