Hipoteza abiogeneze i Pasterov zakon

Sve teme u biologiji mogu se podijeliti u dvije velike skupine:

 

  1. Suvremene teme
  2. Povijesne teme.

 

Suvremene su teme one koje obrađuju “suvremene biološke probleme”, što ne znači da oni u prošlosti nisu postojali. To su teme poput: kako funkcionira živa stanica, kako se prenosi određena nasljedna osobina s roditelja na potomke, kako se inervira neki mišić, kako se prenosi aksijalni potencijal sa živca na mišić, itd.

Povijesne teme obuhvaćaju probleme i odgovore u svezi s nastankom života, nastankom bioloških vrsta i čovjeka. I čovjek je biološka vrsta, ali mi njega, eto, nekako jedva malo odvojimo. Evolucionisti sve to stave u isti koš. Tako imate “usporednu fiziologiju životinja”, gdje obuhvaćate i čovjeka. I tako evolucionisti provlače svoju tezu da je i čovjek životinja.

Dakle, problem “podrijetla života” spada u povijesna pitanja.

Prva hipoteza koja je govorila da život može nastati od neživog, bila je takozvana hipoteza “samo-od sebe”. Ona datira još od Aristotela, koji je, gledajući kako živa bića izlaze iz vode i mulja, pogrješno zaključio da ona tamo i nastaju.

Kasnije, povodeći se za autoritetom Aristotela – što je posebice bilo razvijeno u srednjem vijeku (Augustin je obožavao Platona i on je uvukao Platona u kršćanstvo) – pojavio se Toma Akvinski koji je “pokrstio” Aristotela pa je onda “pokrstio” i njegovu filozofiju.

U to vrijeme vjerovalo se da u prirodi postoji životni princip ili životna snaga “vis vitalis”, koja je potrebna da oživi neku neživu tvar. Dakle, neka hranjiva tvar služi kao podloga ili supstrat, a “vis vitalis” djeluje na tu podlogu i oživljava je, te tako nastaju raznorodna živa bića.

Postojali su čak i recepti kako proizvesti muhe, ose,…. Primjerice: ”Potrebno je mladog bika ubiti jednim udarcem u čelo, pokopati ga u zemlju da mu vire samo rogovi i poslije nekoliko tjedana treba doći, odrezati rogove i izletjet će muhe.”

Tako se vjerovalo da miševi nastaju od prljavog rublja, žita,…. da lavovi nastaju od pustinjskog kamenja…. Nama je teško razumjeti ljude koji su tada živjeli. A glavni su znanstvenici tada bili teolozi koji su sjedili u svojim kabinetima i pisali o krvi i mesu, a nisu vidjeli ni krv ni meso.

Ovu teoriju prvi je uzdrmao Francesco Redi. U to su vrijeme znanstvenici bili enciklopedisti. Mogli su imati cjelokupne tadašnje spoznaje, mogli su biti eksperti u raznim područjima, jer znanost nije bila razvijena kao danas kad imamo krajnju specijalizaciju.

Da se vratimo našoj temi. Francesco Redi bio je enciklopedijski um – liječnik, prirodoslovac, a bavio se i književnošću pa je čitajući Ilijadu zapazio kako Ahilej želi da njegov prijatelj Patroklo bude brzo pokopan, kako muhe ne bi zagadile njegove rane. Onda se Francesco Redi zapitao: “Je li moguće da su ti Grci imali bolje spoznaje o prirodi i onome što se u njoj događa, nego li mi ljudi srednjeg vijeka?”

Onda je napravio jedan pokus (sve su ovo arhaični pokusi, možda nam je teško i razumjeti u što su sve ljudi vjerovali), tako da je uzeo dvije posude u koje je stavio meso, a jednu od tih posuda pokrio je staklenim zvonom. Poslije nekog vremena primijetio je da su se u posudi koju nije pokrio staklenim zvonom pojavili najprije crvi, a potom i kukci, a u ovoj drugoj posudi nije se pojavio ni jedan kukac.

I onda je Redi mudro obrazložio da su se mladi kukci razvili iz jaja koje su položili odrasli kukci koji su slijetali na meso.

Međutim, predstavnici teorije “vis vitalis” rekli su da Redijev pokus ne samo da ne pobija njihovu teoriju “vis vitalis”, nego je čak i dokazuje. Kako to? “Jednostavno: kad si staklenim zvonom prekrio ovaj komad mesa, nisi dopustio da vis vitalis prodre iz prirode i da se tako razviju živa bića.” Slično je i u današnjoj znanosti. Možete napraviti takav pokus za koji mislite da ste njime nešto dokazali, i onda ispadne da niste dokazali ništa, nego čak može biti argument za suprotnu stranu, za suprotnu tvrdnju.

Dakle, oni su tvrdili da vis vitalis nije mogla prodrijeti unutar staklena zvona i zato Redi nije mogao dobiti novo živo biće. Što je onda Francesco Redi napravio? Uzeo je dva komada mesa i onda je jedan pokrio tkaninom od gaze, a drugi je ostavio otvorenim. Zašto tkaninom od gaze? Da bi, ako vis vitalis zaista djeluje, mogla prodrijeti kroz tu tkaninu od gaze i oživjeti tu neživu tvar. I opet je rezultat bio isti, iz čega on nedvosmisleno zaključuje da nova živa bića nastaju samo iz prethodno postojećih živih bića. I mi bismo rekli: “Tu je problem bio riješen.”

Izgledalo je da je Francesco Redi pobijedio. Ali nekako u to vrijeme Antonie van Leeuwenhoek izumio je mikroskop i tada se ljudskom oku pojavio dotad neviđeni i neslućeni svijet mikroorganizama koji se ne vide golim okom. I onda su pristaše hipoteze “vis vitalis” rekli: “Dobro, ako je Redi pokazao da se ne mogu razviti kukci, odatle ne slijedi da se ne mogu razviti mikroorganizmi za koje Francesco Redi nije čak ni znao. Uz to, ovi mikroorganizmi ne razmnožavaju se jajima, već običnom diobom.”

Potom je jedan znanstvenik, jezuit, irski svećenik John Needham, izveo slijedeći pokus: uzeo je jednu bocu i u nju stavio hranjivu podlogu (supstrat) te je potom kuhao tu podlogu, no nije dopustio da dugo kipi. Kad je iz boce izvukao dio sadržaja i pogledao pod mikroskopom, vidio je velik broj mikroorganizama. Zaključio je da su oni nastali zbog učinka “vis vitalis”.

Što mislite, je li “vis vitalis” ateistička ili teistička hipoteza? Ateistička je, jer “vis vitalis” je životni princip koji svojstveno postoji u prirodi kao njen nerazdvojni dio. Dakle, nije nešto što izlazi iz okvira prirode. Ovo je bitno. To je, zapravo, materijalistička, uglavnom ateistička hipoteza.

I onda su John Needham i francuski materijalistički filozof Georges-Louis Leclerc Comte de Buffon napravili teoriju o “vegetativnoj snazi prirode”. To znači da “priroda ima vegetativnu snagu da oživljava ono što je mrtvo”. A Needham je svoje “otkriće” objavio pod zvučnim naslovom: “Nova mikroskopska otkrića”. Dakle, priroda sama po sebi ima vegetativnu snagu kojom od mrtve tvari može stvoriti ili proizvesti živa bića.

Evo vidite, ipak je to materijalistička hipoteza. U biti, ovo više nije hipoteza, ovo je sad teorija, zato što iza sebe ima pokusni dokaz. I ovaj pokus smatrao se ključnim i presudnim dokazom. Dakle, nema više potrebe da postoji neko biće koje nam daje život, već postoji konkretni pokus koji dokazuje da živo može nastati iz neživog. I ljudi 18. stoljeća, koji su rado poricali višu Božju snagu, objeručke su prihvatili ovu mogućnost za koju je svjedočio i pokus.

No, s druge strane postojali su ljudi koji su držali da ne postoji spontani nastanak živih bića i željeli su to dokazati. Jedan od njih bio je Francesco Redi, koji je napadao stare tvrdnje. Poslije pojave novih argumenata Needhama i Buffona, s puno većom znanstvenom ozbiljnošću radio je talijanski svećenik Lazzaro Spallanzani. U to su se vrijeme znanošću bavili većinom svećenici. On je izvršio oko 1000 pokusa. Svi oni mogu se svrstati u tri osnovna pokusa.

Spallanzani je uzeo tri boce i stavio u njih podlogu: ovčju juhu ili neki drugi hranjivi supstrat. (Slika 1)

Dvije boce zatvorio je hermetički, dakle nepropusno, a na treću samo je stavio čep. Prvu nepropusno zatvorenu bocu zagrijavao je nekoliko minuta, drugu nepropusno zatvorenu bocu zagrijavao je više od jednog sata, a treću, koja je bila samo začepljena, zagrijavao je također više od jednog sata. Dakle, imamo dvije nepropusno zatvorene boce u koje vis vitalis, ako postoji, ne može prodrijeti. Postoji i treća boca, koja nije zatvorena nepropusno, i u koju eventualno može, ako postoji, prodrijeti vis vitalis. Sve ovo za sada se činilo neživo.

Kad je pogledao pod mikroskopom, u supstratu iz boce koja je bila nepropusno zatvorena i zagrijavana nekoliko minuta, vidio je mikroorganizme. To znači da ovdje nije mogla prodrijeti vis vitalis, a ipak je dobio mikroorganizme. Iz ovoga je pravilno zaključio da su oni već prije bili tu i da su preživjeli povišenu temperaturu kojoj su bili izloženi tek nekoliko minuta.

Kad je iz druge nepropusno zatvorene boce, koja je dugo zagrijavana, uzeo dio podloge i stavio pod mikroskop, nije vidio ništa. Konačno, uzeo je podlogu iz treće boce koja nije bila nepropusno zatvorena, koja je također bila dugo kuhana, i stavio pod mikroskop, opet je vidio mikroorganizme.

Iz toga je posve pravilno zaključio da u Needhamovu slučaju on jednostavno nije dopustio da mikroorganizmi koji su već postojali u supstratu budu ubijeni, jer Needham nije zakuhao podlogu i zato nije uništio organizme koji su već bili tu. Iako ih je bilo malo, oni su ipak bili tu. To je znači bilo živo, postojali su živi organizni koji su se razmnožili i proizveli nova živa bića. A u začepljenu bocu koja nije bila nepropusno zatvorena, koju je kuhao dugo, on je za tu bocu jednostavno tvrdio da su mikroorganizmi prodrli izvana. Dakle, Lazzaro Spallanzani je izveo pokuse koji su snažno svjedočili protiv Needhamove teorije.

No, ljudi koji su ipak vjerovali da postoji vegetativna snaga prirode, da priroda može oživljavati, rekli su da Spallanzanijevi pokusi nisu korektni. Zašto? Zato što je on predugo zagrijavao hranjive podloge pa je time i isušivao zrak koji je bio u boci te tako uništio vis vitalis. Znači unutra je bio zrak u kojem se nalazi vis vitalis, i on ga je previše isušio pa zato nije mogao dobiti nove organizme.

U slučaju kratko zagrijavane boce, “vis vitalis je ostala u svom potentnom stanju jer zrak nije bio dostatno isušen, i vis vitalis je oživjela tu neživu tvar”.

U trećoj posudi, iako je zrak bio isušen, zbog dugotrajnog zagrijavanja mogla su se pojaviti živa bića, zato što je kroz pluteni čep mogao prodrijeti svježi zrak i s njime vis vitalis. Vidjet ćemo da je ova “isušenost” zraka bila granična točka u dokazu.

Trebalo je smisliti neki dobar pokus kako bi se konačno oborila ova hipoteza “vis vitalis”. Znate, u mnogim stvarima imate argumente, ali teško je doći do konačnog dokaza. Argument je nešto što pomaže jednima, a odmaže drugima.

Lazzaro Spallanzani je umro i nije uspio uvjeriti protivnike da ima pravo. Nije uspio smisliti takav pokus kojim bi nedvosmisleno pokazao svoju teoriju.

Konačni dokaz protiv Needhamove hipoteze dao je znameniti Louis Pasteur. On je bio zaista velik čovjek. Radio je oko virusa bjesnoće, kad se o virusima nije znalo puno; upravo on je pobijedio bjesnoću! Bio je vrlo veliki vjernik: vjerovao je da Bog postoji i nadahnjivala ga je istina da se Isus Krist žrtvovao za cijeli svijet. Vjerovao je da postoji Biće u svemiru, da to Biće daje život i želio je dokazati da priroda ne može oživjeti mrtvu tvar. U tom cilju smislio je jedan pokus koji je u biti genijalan po svojoj ideji. (Po aparaturi i tehnici, s današnjeg stajališta, taj je pokus zastario):  (Slika 2)

Što je učinio? Budući da je granična točka bila isušenost zraka, on je napravio bocu koja je imala produljeno grlo u obliku labudova vrata. Sve je skoro isto kao i kod Spallanzanija: boca s otvorom, no ta je boca bila u obliku slova “S” ili labudova vrata. Unutar boce stavio je sterilnu podlogu i ostavio je da stoji otvorena.

I sad, ako zaista postoji “vis vitalis”, jer nema nikakve isušenosti zraka (to je bila ta “granična stvar”), vis vitalis može neometano ući. No, nikad se nisu pojavili mikroorganizmi. Jer, bakterije mogu upasti u grlo boce, ali ne mogu ući u podlogu jer nemaju krila da polete i uđu unutra.

Kad je Pasteur nagnuo posudu da supstrat uđe u grlo boce (slika 3)  i vratio natrag, dobio je pojavu mikroorganizama. Pasteurovim pokusima više nije bilo prigovora. Tako je konačno srušena ta stara ateistička hipoteza “samo-od-sebe”.

Dakle, postojalo je nešto što je bilo granično, što je trebalo ustvrditi, i Louis Pasteur definitivno je uspio dokazati, jednim elegantnim pokusom, da život potječe samo od živog. Na osnovi njegovih pokusa proizlazi ona poznata izreka na latinskom: “Omne vivum ex vivo”, što znači: “Živo samo od živog.”

Potom su teolozi taj dokaz lijepo iskoristili. Kad je Pasteur to dokazao, teolozi su rekli: “Pasteuru, hvala ti!”, i onda je otpočela filozofska nadgradnja: ako je točno da sve živo potječe samo od živog, a niz živih bića nije beskonačan, onda neminovno slijedi da postoji živo biće koje ima “život po sebi”, neposuđeni život i koje može dati život drugima. Iz Pasteurova zakona, apologeti 19. stoljeća sasvim su lako otputovali do jednog Bića kojeg Biblija naziva Bogom, koje ima život po sebi. Dakle, to Biće nema posuđen život, nego ima život “po sebi” i ono može dati život drugome.

Slijedi li nužno takav zaključak iz onoga što je Pasteur dokazao? Zar se mora izvesti baš takav zaključak? Ako je točno ono što je Paster ustvrdio: da živo nastaje samo od živog, i ako niz živih bića nije beskonačan, Vi ćete sami zaključiti da mora postojati jedno Biće koje daje život, jer inače ne bi bilo živih bića. No, postoje neki ljudi koji, otprilike, ovako mudruju: “Evo, ja sam živo biće. Moj neposredni biološki uzrok, mene kao živog bića, jesu moji roditelji. Biološki uzrok mojih roditelja jesu njihovi roditelji, i tako redom unatrag, pa kad dođemo do posljednjeg člana, ovdje na planetu Zemlji, možemo se preseliti u svemir.

Dakle, glavni problem ovdje jest: “Je li niz živih bića konačan ili beskonačan?” Ako je niz živih bića beskonačan, onda je jasno da mi ne dolazimo do prvog uzroka. “Jest, Pasteurov zakon vrijedi, ali niz živih bića je beskonačan. Ja sam nastao od svojih roditelja, moji roditelji od svojih roditelja, i tako redom…” To se zove beskonačni niz, “regressus in infinitum”, ili “bijeg u beskonačnost”, da ne bismo priznali da postoji jedno Biće koje ima život po sebi. No, je li taj niz konačan ili beskonačan?

Kad razmišljamo o kauzalnom tj. uzročnom nizu ili uzročnoj svezi, postoji pogrješka koja se često čini. Evo, recimo, jedna uzročna sveza: imamo događaj A koji ima svoj primjeren uzrok. Recimo, prometna nesreća koju je izazvala neka osoba. Uzrok te nesreće je nepažnja. No, ovdje je nepažnja tek posljedica nečeg drugog. Što je je njezin uzrok? Zubobolja. A što je uzrok zubobolji? Neuporaba zubne paste. Zašto ta osoba nije rabila pastu za zube? Jer nije razvila navike. A zašto nije razvila te navike? Loš odgoj. No, zašto je došlo do takva manjkavog odgoja? Jer su roditelji bili loši. A zašto su bili takvi? …… To se naziva kauzalni niz ili uzročna sveza.

Pogledajmo sad živa bića. Jedno živo biće ima svoj uzrok u svojim roditeljima, oni u svojim, i tako redom, postoji ta biološka uzročna sveza. Ono što je karakteristično jest da se naša misao o uzročnosti često ne poklapa sa samom činjenicom uzročnosti – jer uzročnost ide s oca na sina.

Dakle, bitno je zapaziti da moja misao o uzročnosti ide unatrag, a činjenica uzročnosti ide unaprijed. Zato možemo bježati u beskonačnost, jer se naša misao o uzročnosti ne poklapa sa samom činjenicom uzročnosti.

Želimo li da se naša misao poklapa sa smjerom uzročnosti, nemoguće je da odemo u beskonačni niz. Naime, moramo odnekud započeti, moramo započeti odbrojavati od nekog početka. Zamislite, kako da otpočnemo brojati od beskonačnosti? Ako izbrojimo do sebe – nismo dobro započeli. Naprosto je nemoguće da počnemo brojati od beskonačnosti.

Dakle, ako želim da se moja misao uzročnosti poklapa sa stvarnom činjenicom, ne mogu započeti od beskonačnosti, jer to je proturječno: nikada ne bih izbrojao do sebe. Počnete li od beskonačnosti, ne možete izbrojati do sebe. Ako uspijete izbrojati do sebe, niste započeli od beskonačnosti, započeli ste od prvog uzroka.

Druga vrlo značajna stvar je da je niz tek potencijalno beskonačan. Svaki niz samo je potencijalno beskonačan i njegova potencijalna beskonačnost sastoji se u tome, da mi možemo u svakom trenutku samo fiktivno dodati mu određene članove. No on je uvijek dovršen.

Dakle, niz može biti samo potencijalno beskonačan – ako ja u svojoj glavi dodajem neke fiktivne članove, i to potencijalno. Ako sjednem pa recimo maštam. No mi nismo pozvani da maštamo, već da vidimo što je istinsko i stvarno. Konkretno, niz je dovršen sa mnom, a svima nam je apsurdna zamisao da postoji kraj koji nema početak.

Recimo, gledam li biološki niz uzroka mog bića, taj lanac je sigurno dovršen mojim bićem. Jer vidite: lako je zamisliti početak bez kraja. Znači da je nešto nastalo i da traje. No, kako da zamislimo kraj bez početka? Takav je niz apsurdan. Pokušajte to zamisliti u Vašem umu. Možete samo iscrpiti svoj mozak i na njemu dobiti ‘žuljeve’. Ako netko smisli kraj bez početka, kraj nekog niza koji nema početak, to je jednostavno nemoguće.

To je apsurdna zamisao: da postoji kraj jednog niza koji nema početak. Ne postoji kraj nečega što nema početak. To se ne može zamisliti. Ali je zato potpuno logično da postoji početak koji ima kraj, a može biti i početak koji nema kraja. To se može i zamisliti i ostvariti. Sasvim lako možemo zamisliti da nešto sada nastaje i da to ne mora imati svoj kraj. Tako i Biblija govori da Bog stvara u jednom trenutku i to je namijenjeno vječnosti. To je vrlo lako zamisliti, ali zamisliti kraj bez početka, to je apsurdna zamisao. Zato kad velite da Pasteurov zakon vrijedi, da sve živo nastaje od živog, a vidimo da niz živih bića, konkretno, ne može biti beskonačan, to automatski znači da mora postojati jedno Biće koje ima neposuđeni život, ima život po sebi – to Biće je izvor života. Takvo Biće jest samo božansko Biće. To je slično onom argumentu da Bog postoji na osnovi zakona uzročnosti.

Dakle, tako su argumentirali teolozi. Postoji i jedna simpatična anegdota o vlaku, kao dobra ilustracija ovoga. Vrlo zanimljiva anegdota. Ona govori o tome kako su u kompoziciji jednog vlaka, u zadnjem vagonu tog vlaka, sjedili jedan vatreni ateist i jedan religiozan čovjek koji je volio to što Bog postoji. Tako oni razgovaraju o različitim temama i ovaj religiozni čovjek stalno pokušava ovog ateista nekako uvjeriti ili mu barem nabaciti, da to nije baš tako kako oni, ateisti, vjeruju da jest. Znači, postoje dvije vjere: ateistička i teistička.

I sad oni razgovarajuu o mnogim temama; naravno, i vatreni ateist želi nekako progurati svoju ideju ovom teistu. A teist mu veli: “Pa mora postojati Bog kao prvi uzrok.” A ateist odgovara: “Ne mora, niz uzroka može biti beskonačan.” Onda teist postavlja ovom ateistu vrlo ozbiljno pitanje, čiju ozbiljnost ateist u prvom trenutku i ne osjeća: “Što ti misliš, ima li lokomotivu ovaj vlak kojim mi putujemo?”

Anegdota veli kako ateist, dosljedno svom materijalističkom svjetonazoru, odgovara: “Kretanje vlaka možemo objasniti i na drugi način. (Ovo je sad ateistički stav.) Nalazimo se u zadnjem vagonu i krećemo se zahvaljujući tome što vagon ispred našeg vuče naš zadnji vagon. Ispred tog predzadnjeg vagona vuče ga slijedeći i tako redom, i ja mogu zamisliti da se mi krećemo tako što naš vlak ima beskonačan broj vagona, i zapravo, nema lokomotive.”

To je ateistički svjetonazor: nikako ne dođete do božanskog Bića, nego napravite beskonačan niz vagona.

A što teist veli na to? Teist na to odgovara: “Ja razumijem da to proizlazi iz Vašeg materijalističkog stava, ali molim Vas, iako je ova naša kompozicija vrlo dugačka, iako mi ne vidimo lokomotivu, mi možemo zamisliti beskonačno dugu kompoziciju samo u slučaju kad ona stoji. Čim se pokreće, to znači da ima lokomotivu. Što je kompozicija dulja, to je jača lokomotiva.”

Dalje teist dodaje: “Pogrješno je to što tvoja zamisao o uzročnosti opet putuje u kontra smjeru – ide od nas, od učinka k uzroku, a sama činjenica uzročnosti ide suprotno: od uzroka k učinku. Želimo li da nam se pravac misli poklapa sa stvarnim pravcem uzročnosti, onda moramo započeti brojati od lokomotive prema našem vagonu. U tom slučaju lokomotivu ne smijemo zamišljati beskonačno dalekom, tj. ne smijemo poricati da ona postoji i djeluje, jer bi to značilo da se i naš vagon ne kreće, kao ni cijela kompozicija. Mi možemo zamisliti beskonačnu kompoziciju koja stoji. Čim se pokreće, mora imati lokomotivu. Što je kompozicija dulja, to je jača lokomotiva.”

Isto je tako i sa Pasteurovim zakonom. Ako je točno da svako živo biće nastaje samo od živog bića, mi moramo imati lokomotivu koja vuče, moramo imati Biće koje daje život, koje ima život samo po sebi. Lokomotivu nitko drugi ne pokreće: ona sama u sebi ima mogućnost kretati se i povlačiti druge vagone. Ona je “samobitno biće”, da se tako izrazimo.

Dakle, ako je temeljna istina da “sve što je živo nastaje od živog”, onda čim vidite jedno živo biće koje nije vječno, a vidjeli smo da niz živih bića ne može biti beskonačan, iz toga mi sasvim solidno izvodimo argument da mora postojati Biće koje ima život po sebi, koje je Darivatelj života.

Što je starije: kokoš ili jaje?

Ljudi se često pitaju: “Što je starije: kokoš ili jaje?” Ovu dvojbu lako je riješiti. Uz to, često se pitamo: “Kako je nastao prvi život na Zemlji?” Da bismo na ovo odgovorili, potrebno je pozvati logiku i promatrati ono što se oko nas zbiva.

Posvuda u prirodi možemo vidjeti da život nastaje od života. Uz to, i Louis Pasteur je pokusima dokazao da “živo nastaje samo od živog”. Na osnovi toga lako možemo  odgovoriti na dvojbu o podrijetlu života. No, ljudi bi danas, općenito, dali tri različita odgovora na upit: “Kako je nastao prvi život na Zemlji?” Ti odgovori su:

1. Život je u početku nastao od živog Bića
2. Život je u početku nastao od nežive tvari
3. Ne znam

Analizirajmo ukratko ova tri odgovora. Odgovor broj 2, da je život nastao od neživog, danas je najprihvaćeniji među znanstvenicima. No, odmah je jasno da je on u potpunoj suprotnosti s prirodnim zakonima. Iako posvuda oko nas živa bića nastaju od živih bića, a i Pasteurov zakon govori o tome, “ljudi od znanosti” tvrde nešto suprotno. Puno je logičnije tvrditi da je neki suvremeni zrakoplov nastao sam od sebe, nego da je jednostanični organizam nastao od nežive tvari, jer je najjednostavniji živi sustav neusporedivo puno puta složeniji od bilo kojeg neživog sustava. Dakle, ako smo ozbiljni i priznajemo prirodne zakone, odgovor broj dva jednostavno moramo odbaciti.

Odgovor broj tri, koji kaže: “Ne znam”, također je neprihvatljiv, jer imamo prirodne zakone i znamo kako nastaju živa bića. Naravno, netko može reći da mi znamo kako danas nastaju živa bića jer to promatramo, ali da je dvojba o nastanku prvog života na Zemlji nešto drugo, jer to nismo vidjeli. No, ako bismo išli tom logikom, onda ne bismo mogli odgovoriti ni na upit: “Kako je nastala Keopsova piramida?”, jer to niko od nas nije gledao. To što mi nismo vidjeli nastanak Keopsove piramide ne znači da je ona mogla nastati sama od sebe. Nije potrebno gledati izgradnju Keopsove piramide da bismo znali da je ona nastala stvaralačkim činom razumnog bića.

Slično je i s nastankom prvog živog bića na Zemlji. Nije potrebno gledati nastanak prvog života na Zemlji da bismo zaključili da je prvi život nastao stvoriteljskim činom živog Bića. Na to nas upućuju prirodni zakoni. Ako se držimo tih zakona i logike, ne postoji alternativni odgovor. Dakle, jedini mogući odgovor na dvojbu: “Kako je nastao prvi život na Zemlji?”, bio bi da je on nastao od živog Bića.

Odgovor na upit: “Što je starije: kokoš ili jaje?”, poslije ovoga sam se nameće. Kad budemo govorili o prijelaznim oblicima, vidjet ćemo da je Stvoritelj stvorio život “po svojim vrstama”, i da su prvo nastale kokoši, kao i druge ptice, a onda su one počele nesti jaja.

Uz dvojbu: “Kako je nastao prvi život na planetu Zemlji?”, tu je i vrlo važna tema: “Kako je nastao svatko od nas?” Ako bismo pitali nekoga na ulici: “Kako ste Vi nastali?”, on bi nam vjerojatno odgovorio: “Mene su stvorili moji roditelji.” No, ako bismo analizirali sam proces čovjekova nastanka, vidjeli bismo da bi jedan takav odgovor bio netočan.

Čovjek danas nastaje u trenutku kad spermatozoid oplodi jajnu stanicu. No, sam taj proces oplodnje vrlo je zanimljiv. Jajnoj stanici najprije se približava mnoštvo spermatozoida koji luče enzim kako bi došlo do mogućnosti prodora u jajnu stanicu. Kad se opna nagrize i stvori se put za prolaz spermatozoida, događa se da samo jedan od njih, kao da ga netko navodi, oplođuje, dok svi ostali miruju. To nikako ne može biti slučajno, jer bi onda svi spermatozoidi “nagrnuli”, a oplodnju bi izvršio prvi koji se probije. To ovdje nije slučaj.

Dakle, Stvoritelj je izvor života. On nas može stvoriti i bez roditelja, kao što je stvorio prve ljude u početku, a može i preko roditelja. U prvom slučaju to je postanak, a u drugom je porod.

Dobrobiti konzumiranja mliječnih proizvoda ili ?

U kravljem mlijeku pronašli su najveću koncentraciju ketoprofena i hormona rasta, no stručnjaci ističu da količina tih lijekova nije dovoljno velika da našteti ljudima

Četvrtak, 07. 7. 2011. u 11:30    Piše: 24sata

Fotolia

Test visoke osjetljivosti detektira i najniže razine hormona

Koristeći visoko osjetljivi test, španjolsko-marokanski tim istraživača otkrio je da su kemikalije, koje se daju životinjama za liječenje bolesti, prisutne i u hrani. Testirali su majčino mlijeko te mlijeko krava i koza. Količine lijekova su vrlo male i teško da bi imale utjecaja na ljude. Najveće količine su primijećene u kravljem mlijeku, koje se i najviše pije. Čaša mlijeka tako može sadržavati koktel od 20 tableta protiv bolova, antibiotika i hormona rasta. U njihovom mlijeku pronašli su tragove nifluminske kiselina, mefenamične kiseline i ketoprofen, lijekove koji se koriste protiv bolova i kod ljudi i kod životinja.

Također su detektirali i 17-beta-estradiol, oblik hormona estrogena. Njegova količina je iznosila trimilijunti dio grama u svakoj litri mlijeka, dok je najveća doza nifluminske kiseline iznosila milijunti dio grama po litri mlijeka. U majčinom mlijeku pronašli su tragove ibuprofena i naproksena, kao i antibiotik triclosan i neke hormone.

Istraživači tvrde da je njihov 30-minutni test najosjetljiviji te vrste, a ističu da ako su to pronašli u španjolskom i marokanskom mlijeku, da je vjerojatnost velika da je situacija ista i s mlijekom u sjevernom dijelu Europe.

– Laboratoriji za kontrolu kvalitete hrane mogli bi rabiti ovaj test kako bi detektirali lijekove prije nego postanu dio hranidbenog lanca. To će također podići i svijest potrošača ali i informirati ih da je hrana čista, izvorna i bezopasna te kao takva dobra za zdravlje i lišena toksičnih opasnosti – objasnio je voditelj istraživanja dr. Evaristo Ballesteros, a piše Daily Mail.

Štetni hormoni u mlijeku

 

Male djevojčice ne uzimaju kontracepcijske pilule i ne dobivaju injekcije steroida te ne trebaju zamjensku estrogensku terapiju, no primijećeno je da se njihovo tijelo naglo razvija i dobiva ženske spolne osobine. Razlog je poprilično banalan – dječja hrana na bazi mlijeka u kojoj ima ostataka hormona.

 

Mliječne žlijezde u djevojčica bujaju daleko prije vremena, a dobivaju i mjesečnicu barem nekoliko godina prije uobiočajenog vremena. Hormoni su mač s dvije oštrice, a kada se nađu u dječjoj hrani imaju pogubno djelovanje.

 

No to nije sve, takvim djevojčicama snažno raste rizik za kasnijom pojavom raka dojke. Slučaj je evidentiran u Kini, zaprepastio je liječnike širom svijeta i ukazao na sve ono što nam prijeti u budućnosti. Analiza uzoraka krvi malih djevojčica pokazala je razinu estrogena veću nego kod odrasle spolno zrele žene.

 

Lokalni liječnici su alarmirali zdravstvene vlasti i tražili analizu mliječne formule Synutra kojom su djeca hranjena, ali tvornica potpomognuta lokalnim moćnicima odbila je takvu analizu. Prodaja kontaminirane hrane je ipak nastavljena, javljaju novine Global Times. Naime, mliječna formula se prodaje po sniženim cijenama zbog čega je roditelji i kupuju.

 

Naknadno je zbog pritiska medija tvornica za preradu mlijeka progovorila tvrdeći da u formulaciji nema sintetskih dodataka, ali je pekinški list China Daily preuzeo skandal i potvrdio da su djevojčice hranjene formulom imale abnormalnu razinu estradiola i prolaktina u krvi.

 

Nastala je novinska hajka u kojoj je došlo do konstatacije da su krave hranjene s sumnjivim dodacima kako bi davale više mlijeka, a lokalni laboratorij nije bio upoznat s metodologijom utvrđivanja hormona u mlijeku obzirom da do tada nije bilo takvih slučajeva. Panična reakcija javnosti i medija je razumljiva budući da se 2008. godine dogodila tragedija s melaminom kada je otrovano oko 300.000 djece, sa 6 smrtnih slučajeva.

 

To je daleko najveće trovanje u povijesti. Mliječnoj formuli je dodavan melamin koji se koristi  u proizvodnji plastike kako bi se povećala razina dušika mjerodavnog u analitičkoj ocjeni kvalitete. Radilo se o smišljenom falsificiranju namirnice. U falsificiranje dječje hrane nije bila umješana samo jedna već 22 tvornice za preradu mlijeka širom Kine. Nakon razotkrivanja prijevare neki od odgovornih su osuđeni na smrtnu kaznu.

 

Hormoni u mlijeku prisutni su i u drugim zemljama, a osobito u SAD. Tamo je ispitivanje pokazalo značajno ranije sazrijevanje djevojčica, osobito onih bijele rase. U odnosu na 1997. godinu, porast sadržaja hormona u mlijeku je evidentan, a liječnici (osobito onkolozi) kažu da su evidentne i posljedice na zdravlje. Čini se da djevojčice svake godine ranije sazrijevaju, a razlog se krije u mlijeku.

 

Da bi se ovaj problem razumio do kraja, treba znati praksu proizvodnje mlijeka. Naime, farmeri nikad nisu zadovoljni količinom mlijeka koju ostvaruju po kravi pa poduzimaju sve da tu produkciju povećaju. Ima tu raznih pa i alternativnih metoda (od prehrane krava do glazbe u štali), ali svakako najefikasniji postupak jest dodatak tzv. stimulativnih smjesa u stočnu hranu koje sadrže male doze sintetskih hormona. Ti hormoni stimuliraju kravu na proizvodnju čak 15% više mlijeka, ali ostaci hormona ostaju netaknuti i tako, putem mlijeka, sireva, jogurta i drugih proizvoda, dospijevaju na stol. Nakon par godina posljedice mogu postati evidentne.

 

 

Naime, događa se sličan proces kao kod stvaranja rezistencije nakon dulje uporabe antibiotika. O tome je izvjestio dr. Frank Biro iz dječje bolnice u Cincinnatiju. Jasno je naglasio da nije u pitanju samo ranije sazrijevanje već i kasnija pojava raka dojke. Na njegovoj klinici ispitano je 1200 djevojčica u dobi 7-8 godina, standardnom metodom mjerenja prsa. U odnosu na 1997. godinu kada je izvršeno zadnje veliko istraživanje, povećanje brzine sazrijevanja je 10% kod bijelih djevojčica.

 

Osim toga zabilježen je ozbiljan porast pretilosti, što se također može pripisati hormonima u mlijeku. Rad o tome objavljen je u stručnom časopisu Pediatrics 2010. godine, ali je ostao relativno nezapažen. Britanski pedijatri tvrde da se sličan trend odvija i u njihovoj zemlji. Najcrnji scenarij govori da bi zbog prehrane američke djevojčice mogle u bliskoj budućnosti dobiti sekundarne spolne karakteristike već s desetak godina.

Gnoj u kravljem mlijeku

 

Pijete li gnoj? Ako pijete kravlje mlijeko pijete i gnoj. Sa svakom čašom unosite u svoje tijelo milijune stanica kože i gnoja.

 

U mliječnoj industriji kravama su vimena često natečena i napuhnuta – simptomi mastitisa. Vimena krvare, a bakterije i krv miješaju se s mlijekom.

 

Želite li pojesti malo gnoja s vašim keksima? Ako popijete čašu kravljeg mlijeka, to će vam se i dogoditi. Možda je bijele boje, ali znanstvenici tvrde da svaka čaša mlijeka sadrži somatske stanice, odnosno gnoj.

 

Mliječna industrija zna da postoji problem s gnojem u mlijeku. Stoga je razvila sustav poznat kao ‘zbroj somatskih stanica’ kojim se mjeri količina gnoja u mlijeku. Zbroj somatskih stanica je standardno sredstvo mjerenja kvalitete mlijeka. Što je broj somatskih stanica veći, to je više gnoja u mlijeku. Prema mliječnoj industriji SAD-a, mlijeko koje sadrži više od 200 milijuna somatskih stanica po litri, ne bi se smjelo koristiti u ljudskoj prehrani, no u SAD-u gotovo sve savezne države proizvode mlijeko sa količinom somatskih stanica većih od te vrlo visoke granice, odnosno prosječno litra kravljeg mlijeka sadrži 322 milijuna somatskih stanica. Iako je u Europi dopuštena granica niža, situacija nije posebno drukčija.

 

Jedan od krivaca za stotine milijuna stanica gnoja u svakoj litri mlijeka su hormoni rasta koje mliječna industrija koristi da bi se povećala količina mlijeka koje njihove već preopterećene krave proizvode. Krave nisu građene tako da bi mogle proizvoditi tolike količine mlijeka pa često pate od bolne infekcije vimena, zvane mastitis. Kad ih muzu, gnoj i bakterije koje nastaju od infekcije teku zajedno s mlijekom.

 

Krave proizvode mlijeko za svoje mlade, a ne za ljude. Da bi krave i dalje proizvodile mlijeko, stočari ih moraju stalno oplođivati.

 

Od 10 do 35 posto krava su zaražene mastitisom. Vimena krvare, a bakterije i krv miješaju se s mlijekom.

 

Znanstvenici procjenjuju da obična čaša mlijeka sadrži jednu do sedam kapi gnoja. To nije samo odvratno, već i opasno.

 

Gnoj može sadržavati bakterije paratuberkuloze, za koje se sumnja da uzrokuju Chronovu bolest kod ljudi. Mliječna industrija pokušava kontrolirati mastitis, koji sve više uzima mah, velikim dozama antibiotika, ali na taj način i ti antibiotici završavaju u mlijeku. Djeca su osobito osjetljiva na veliku količinu antibiotika, koji prema mišljenjima stručnjaka mogu spriječiti razvoj imunološkog sustava.

 

Bolesti kod krava uključujući salmonelozu, infekcije stafilokokom i streptokokom mogu biti prenesene na čovjeka putem mlijeka. Uzročnici većine ovih bolesti mogu dospjeti u mlijeko izravno iz vimena ili neizravno kroz tjelesne izlučevine koje mogu pasti, prsnuti ili biti otpuhane u mlijeko.

 

Proizvođači mlijeka ne govore potrošačima da je svaka čaša mlijeka zaražena gnojem, bakterijama, te možda paratuberkulozom. Jedini način da se izbjegne pijenje gnoja jest da se prestane piti kravlje mlijeko.

 

 

Upala sinusa i kravlje mlijeko

 

Znanstvenici su objavili da novi kirurški zahvat može pomoći onima koji već duže vrijeme pate od kronične upale sinusa. To su sjajne novosti, ali pravo otkriće leži u činjenici da se većina oboljelih od kroničnih bolesti sinusa može riješiti svih simptoma ukoliko promjeni način prehrane. Glavni krivac? Kravlje mlijeko. Kravlje mlijeko izaziva jaku alergijsku reakciju u ljudskom tijelu – naročito kod odraslih – što dovodi to stvaranja slojeva sluzi u svrhu njegove zaštite. Zaštitna reakcija tijela je često dijagnosticirana kao astma ili upala sinusa. Postaje ‘kronična’ kada ljudi nastave svakodnevno piti kravlje mlijeko i konzumirati mliječne proizvode. Uklanjanjem kravljeg mlijeka iz prehrane ti simptomi se povlače kod većine ljudi, iako je često potrebno najmanje trideset dana kako bi simptomi potpuno nestali. Ljudi kojima je dijagnosticirana astma često pate od alergijske reakcije na životinjsko mlijeko.

 

Ali zašto kravlje mlijeko uopće uzrokuje takve zabrinjavajuće pojave? Odgovor je jednostavan: kravlje mlijeko je hrana za tele. Kada ga ljudi piju, oni konzumiraju tekućinu druge životinjske vrste koja nije namijenjena ljudima, kao ni odraslim jedinkama vrste. Telad raste i razvija se pomoću mlijeka, ali ljudima ono ne odgovara stoga što je kravlje mlijeko nutricionistički neuravnoteženo za ljudsku konzumaciju: sadrži teško probavljive proteine, malu količinu esencijalnih masnih kiselina, poput GLA koje potiču rad mozga, malo važnih minerala poput magnezija, a svaki je galon (3,78 litre) mlijeka zagađen gnojem. Istraživanja pokazuju da razina gnoja u kravljem mlijeku redovito nadilazi onu dozvoljenu zakonom. U kravljem mlijeku se također nalaze krv, hormoni, bakterije te, naravno, mliječne masnoće homogenizirane u preradi mlijeka.

 

Moglo bi se još puno reći o utjecaju mlijeka, ali se lako shvati poanta: kravlje mlijeko je loše za ljude. Oboljeli od kroničnih bolesti sinusa mogu izbjeći lijekove i operacije jednostavno izbjegavajući životinjsko mlijeko.

 

Ne moramo se brinuti zbog dnevnog unosa kalcija, ne treba vjerovati pričama mliječne industrije. Primjerice, šalica kuhane žitarice quinoe sadrži više kalcija od šalice kravljeg mlijeka, a ako želite unijeti veću dozu minerala koje jačaju kosti poput kalcija i magnezija, jednostavno uzimajte dodatke prehrani.

 

O autoru: Mike Adams je istraživač prirodne medicine i autor koji uživa u dijeljenju važnih informacija i, na taj način, pomaganju u poboljšanju osobnog i sveopćeg zdravlja. Napisao je i objavio tisuće članaka, intervjua, vodiča za potrošače te knjiga na teme kao što su zdravlje i okoliš, prodirući do tisuća čitatelja informacijama koje spašavaju život i popravljaju zdravlje ljudi diljem svijeta. Adams je pouzdan, nezavisan novinar, koji ne prima novac ili naknadu za promicanje proizvoda.

Što je s kalcijem?

 

Općenito gledano, struktura svjetske prehrane pokazuje da su zemlje u kojima ljudi unose velike količine kalcija ujedno i zemlje gdje ljudi konzumiraju izuzetno velike količine proteina životinjskog podrijetla, poput Sjedinjenih Država i Sjeverne Europe. Te iste zemlje bilježe gotovo najveću učestalost fraktura uzrokovanih osteoporozom, bolešću koju karakteriziraju slabe i porozne kosti. ‘Odnos između konzumacije proteina životinjskog podrijetla i učestalosti fraktura u raznim društvima jednako je jak kao i veza između raka pluća i pušenja’ kaže Colin T. Campbell, profesor prehrambene biokemije sa sveučilišta Cornell.

 

Konzumacija proteina životinjskog podrijetla koji sadrži visok postotak amino kiselina sa sumporom, tjera organizam da na neki način suzbije učinak tih amino kiselina. Organizam to čini oslobađanjem kalcija iz kostiju, doslovce kroz mokraću. Robert Heaney, profesor medicine na Creighton University School of Medicine i pobornik konzumacije velike količine mliječnih proizvoda, ipak priznaje da njegovo istraživanje pokazuje da je ‘daleko najvažnija odrednica’ brzine povećanja koštane mase u mladih žena, ne količina kalcija koju uzimaju, nego koliko kalcija konzumiraju u odnosu na protein životinjskog podrijetla. Što se više proteina konzumira, mora se uzimati i više kalcija kako bi se nadoknadio njegov gubitak. Nažalost, većina ljudi u SAD-u i Sjevernoj Europi jede više nego dvostruku količinu preporučene dnevne doze proteina, te četiri do pet puta veću količinu proteina nego što je potrebno – od čega je 70 posto životinjskog podrijetla. Dobar dan, osteoporozo.

 

Iako mnogi ljudi smatraju kalcij korisnim sastojkom prehrane zbog zaštite kostiju, priča o kalciju znatno je složenija. Tako dvanaestogodišnja studija provedena na Harvardu na uzorku od 78.000 žena pokazuje da su žene koje su najviše kalcija dobivale iz mliječnih proizvoda slomile više kostiju nego žene koje su rijetko konzumirale mlijeko. Slične rezultate pokazala je i studija provedena u Sydneyju u Australiji na starijim muškarcima i ženama, gdje je veća konzumacija mliječnih proizvoda bila povezana s povećanim rizikom fraktura. Oni koji su konzumirali najveću količinu mliječnih proizvoda bili su izloženi otprilike dvostruko većem riziku frakture kuka u usporedbi s onima koji su konzumirali manje mliječnih proizvoda. Rezultati studije provedene na djevojkama u pubertetu, u dobi od 12 do 18 godina, pokazali su da količina kalcija koju su uzimale nije imala nikakvog utjecaja na razvoj mineralne gustoće kostiju (BMD) u godinama kad žene razviju između 40 i 60 posto svoje koštane mase.

 

Ono što je značajno za osteoporozu jest da znanstvena literatura sadrži cijeli niz proturječnih zaključaka o kalciju koje tek treba uskladiti. Postoje studije koje pokazuju da vegani ili gotovo-vegani imaju manju mineralnu gustoću kostiju (BMD) od ljudi čija prehrana uključuje sve namirnice i vegetarijanaca koji konzumiraju mliječne proizvode i jaja. Doktor T. Colin Campbell koautor je studije koja pokazuje da Kineskinje koje žive u provincijama gdje je konzumacija mliječnih proizvoda slaba imaju niži BMD nego žene u provincijama gdje se konzumiraju veće količine mliječnih proizvoda. Nije se, međutim, pokazalo da su te žene bile podložnije osteoporozi.

 

Istina je da nitko ne zna koja je odgovarajuća količina kalcija koju trebaju uzimati vegani. Ako se uzme u obzir koliko se malo u stvari zna, ako ste vegan vjerojatno vam neće škoditi da konzumirate preporučenu dnevnu količinu kalcija. Dobri veganski izvori kalcija su razno povrće poput raštika, brokula, kelj, a ti su i napitci kojima je dodan kalcij poput soka od naranče, te sojinog i rižinog mlijeka (provjerite sastojke na pakiranju).

 

Spriječavanje osteoporoze

 

Osteoporoza bijesni zapadom, i naši stariji sugrađani slamaju kičmu i kukove češće nego ikada prije. Uvriježena mudrost nas uči da ne konzumiramo dovoljno kalcija i ne vježbamo dovoljno, da previše pušimo ili pijemo previše kave, ili ako smo žene da imamo manjak estrogena. Detaljnijom analizom dokaza pokazuje se da su sve ovo samo dodatni faktori, dok se glavni krivac nalazi negdje drugdje. Bantu žene starije od 60 godina nemaju osteoporozu, iako gube ogromne količine kalcija, obzirom da u prosjeku imaju po desetero djece, te da svako doje po 14 mjeseci. Njihova prehrana uključuje 440 mg kalcija dnevno, što je polovica naše preporučene dnevne doze. Zaštićene su jer jedu svega 50 g proteina dnevno. Kad se presele u civilizaciju i povećaju konzumaciju proteina razviju osteoporozu. Ovaj mehanizam je još jasniji ako se analizira eskimska dijeta. Eskimska prehrana bogata je proteinom (250 do 400 g dnevno) i obiluje kalcijem (2000 mg dnevno). Međutim, usprkos izuzetnoj fizičkoj aktivnosti Eskimi bilježe jednu od najvećih učestalosti osteoporoze.

 

Ove dvije oprečne kulture – bantu i eskimska, ilustriraju učinak prehrane bogate proteinom na osteoporozu. Amonijak i urea (produkti razgradnje proteina) izazivaju izlučivanje kalcija urinom, proces koji još nije posve objašnjen. U zadnjih 25 godina ova pojava bila je sve češće znanstveno dokumentirana, ali vrlo slabo objavljivana. Jedna dugoročna studija zabilježila je manjak kalcija u osoba koje su dnevno konzumirale 75 g proteina usprkos dnevnom unosu 1400 mg kalcija. Zaključak autora Allen i dr. je: ‘Naši podaci ukazuju da to prehrana bogata proteinom uzrokuje manjak kalcija usprkos više nego dovoljnoj količini njegova unosa. Čini se da je osteoporoza nezaobilazna posljedica nastavka konzumacije prehrane bogate proteinom.’

 

Milijuni Amerikanaca boluju od osteoporoze, koja je uzrokom 190.000 fraktura svake godine. Petnaest tisuća žena svake godine umre od posljedica frakture kuka. Usprkos tim podacima, osteoporoza je nepoznanica u mnogim zemljama svijeta s izuzetkom zapada, gdje se konzumira dva do tri puta više proteina nego što je potrebno. Čini se da je osteoporoza bolest kronično prekomjernog unosa proteina prehranom.

 

Mliječna industrija potrošila je milijune dolara na pokušaj promoviranja ideje da je unos kalcija prehranom ključan faktor u sprečavanju osteoporoze. Ovo, međutim, nije ništa više od promidžbene kampanje u interesu mliječne industrije.

 

Jedan znanstveno potvrđen način sprečavanja osteoporoze i povećanja mineralne gustoće kostiju (BMD-a), bez obzira na to da li ste vegetarijanac, vegan ili jedete sve zove se vježbanje pomoću utega. Studije na ljudima koji vježbaju pomoću utega pokazale su značajni porast BMD-a, čak i kod osoba od 70 godina i starijim. (Obratite se doktorici Joyce Vedral, specijalisti za vježbanje koja je razvila program vježbanja pomoću bućica i koja u dobi od 56 godina ima 200% veći BMD od prosječne žene njene dobi, te 130% veći BMD od mlade žene. Uz prehranu redovito vježbanje ključ je dobrog zdravlja tijekom cijelog života.) Kako je prethodno navedeno, dodatni faktori koji utječu na gubitak kalcija su natrij, kofein i duhan.

 

Zaključak je da jednako kao i nevegetarijanci i vegani često konzumiraju proizvode kojima je dodan vitamin B-12 i kalcij, te hranu kojoj su dodani vitamini, kalcij i drugi sastojci. (Mlijeku se, na primjer, dodaje vitamin D u postupku obrade koja je potrebna da bi ga se pokušalo prilagoditi ljudskoj konzumaciji.)

 

 

Počela je piti tri litre vode i …

Nije mogla vjerovati šta joj se događa s tijelom!

Britanska novinarka Sara Smith je odlučila piti tri litre vode na dan, te je dokazala da, osim što odlično utječe na zdravlje, ona utječe da izgledate mlađe i ljepše.

Četrdesetdvogodišnja reporterka Sara Smith je odlučila  uraditi neobičan eksperiment, te je u periodu od mjesec dana svakodnevno pila tri litra vode.

Na ovaj podvig se odlučila po savjetu liječnika.

S obzirom na to da je godinama imala problem sa migrenama i lošom probavom, na redovnoj kontroli, neurolog i nutricionist su je posavjetovali da počne  unositi više tekućine , kako bi poboljšala funkcije tijela.

Dva tjedna od početka eksperimenta, njeni kronični bolovi su prestali, a koža je postala daleko sjajnija i zategnutija.

Pored toga, na ovaj način, bez ikakve muke, izgubila je dva kilograma.

Sara kaže da se sada osjeća energičnije, zdravije i ljepše, a njeni prijatelji i muž ističu da izgleda deset godina mlađe.

“Što god da se desi, nastavit ću piti tri litre vode na dan. Savjetovala bih svaku ženu da uradi isto, a prije toga svakako da se konsultira s liječnikom”, rekla je ona.
Koje sve promjene je Sara doživjela u periodu od mjesec dana, prenosimo vam u nastavku:

  • Metabolizam postaje brži i dobije se više energije.
  • Ako se devet dana pije samo voda, izgubi se jednak broj kalorija kao da ste svaki dan trčali osam kilometara.
  • Litra vode ujutro natašte može ubrzati metabolizam za 24 posto.
  • Imajući u vidu da se mozak sastoji od vode (između 75 i 85 posto), uz konzumaciju vode, on će raditi bolje.
  • Apetit je manji, što također pomaže mršavljenju.
  • Tijelo brže izbacuje toksine. Uklanjanje štetnih tvari je ujedno dobra prevencija starenja.
  • Smanjuje se rizik za razvoj mnogih bolesti, poput srčanih oboljenja, visokog krvnog tlaka, bolesti bubrega i mjehura, pa čak i raka crijeva.
  • Uz svakodnevno pijenje vode, srce će raditi bolje. Poznato je da samo pet čaša vode na dan umanjuje rizik od srčanog udara, za 41 posto.
  • Koža postaje glatka i čišća, a zbog hidriranosti lice izgleda svježije i zategnutije.

Ruski znanstvenici dokazali da je molitva lijek! Obnavlja tijelo, uništava stres i pruža sigurnost!

Obnavlja tijelo, uništava stres i pruža sigurnost!

Ruski znanstvenici sa St. Petersburškog sveučilišta su znanstveno dokazali da su čudesna izlječenja povezana s duhovnošću istinita te su otkrili mnoge tjelesne i duševne promjene koje čovjek može doživjeti u trenutku molitve ili vjerskog obreda.

Znanstvenici su dokazali da vjernik udubljen u molitvu potpuno isključuje moždanu koru, a to označava potpunu sigurnost i odsustvo stresa.

Molitva – lijek protiv negativnog razmišljanja

Profesor Slezin uspio je izmjeriti moć molitve te je ustanovio da redovnik koji moli potpuno isključuje moždanu koru što je zabilježeno još jedino kod djece do tri mjeseca koja su sigurna u blizini svoje majke.
Kako ljudi rastu, osjećaj sigurnosti se sve više smanjuje, a povećava se moždana aktivnost. Aktivnost se smanjuje jedino tijekom dubokog sna i molitve, a to dobro utječe na ljude.
“Molitva je snažan lijek te ne samo da regulira sve procese u ljudskom organizmu, nego i obnavlja uništenu strukturu svijesti”, tvrdi profesor Slezin, direktor Laboratorija za neuropsihofiziologiju na Institutu za istraživanje i razvoj psihoneurologije u St. Petersburgu.

Znanstvenici su dokazali da se nakon duhovnih i religijskih obreda normalizira krvni tlak i druge vrijednosti izmjerene u krvi.

Većina bolesti uzrokovana je tako negativnim situacijama i umno potenciranim problemima koji se tijekom molitve povlače ili čak potpuno nestaju.

Štetnosti svinjskog mesa

Razlozi zašto ne treba jesti svinjsko meso

 

Zabrana svinjetine seže daleko u prošlost.

Poganim su svinje smatrali Feničani, Etiopljani, Stari Egipćani, a za hebreje je svinjsko meso odvratno, svinja je simbol prljavštine i nevaljalog.

Kolika je mudrost u nekonzumaciji ovog mesa biće jasnije kad navedemo samo neke od uzročnika teških oboljenja, čiji je nosilac svinja.

Od svih domaćih životinja, jedino svinja ima zube derače, što je svrstava u red zvijeri, a meso zvijeri zbog svog specifičnog mirisa veoma rijetko učestvuje u ljudskoj ishrani.

Jedino svinja od domaćih životinja jede izmet i u njemu se s uživanjem izležava.

Jedina od domaćih životinja jede svoju mladunčad i nasrće na ljudsko potomstvo.

Hrani se strvinama, čak i onima u fazi raspadanja, kao hijena.

Zbog svog načina života i ishrane, prenosnik je mnogih zaraznih bolesti. Zbog toga je meso i mast te životinje lošeg kvaliteta, teško za probavu i opasno po zdravlje.

Uviđajući sve navedeno, u mnogim razvijenim zemljama Zapada, svinjske prerađevine su u svakodnevnoj upotrebi svedene na minimum.

U masovnoj su upotrebi samo tamo gdje caruje primitivizam, neobrazovanost, neznanje i glad.

 

Trihineloza

Trihineloza je bolest koju uzrokuje crvić trihine, a najčešće izbija kao epidemija. Njena veza sa svinjama kao i veza kuge sa štakorima, poznata je ljudima tisućama godina.

Na ovu bolest  niko nije imun.

Potpuno odrasli crvići su dugi oko 3,17 mm, a široki oko 0,063 mm.

Oni u čovjeku ostaju živi oko 40 godina i više, smotani u okruglaste sićušne kapsule između mišićnih vlakana.

Kad se pojede zaraženo meso, te uspavane kapsule sa crvima bivaju probavljane u crijevima. Njihov sadržaj izrasta u crviće pune veličine, a svaki od njih ima oko 1500 mladih. Oni ulaze u krv za tri tjedna, nakon što budu pojedeni njihovi roditelji.

Dijagnostika je veoma teška, pošto simptomi mogu biti slični simptomima pedeset drugih bolesti.

Odrasli crvi su sada prisutni u crijevima čovjeka. Poslije parenja ženka proizvede larve koje ulaze u krvne sudove, da bi se distribuirale u sve dijelove tijela.

Ove pokretne larve mogu napasti skeletne mišiće, mozak, koštanu srž, mrežnjaču oka i pluća. Kod teške zaraze smrt može nastupiti u drugoj ili trećoj sedmici, a češće u četvrtoj, petoj ili šestoj.

Svaka prognoza oporavka varira sa lokacijom i brojem larvi, jačinom simptoma i fizičkog stanja pacijenta.

Značajno je primijetiti, da od vremena Božje objave sinovima Israelovim pa do danas, medicinska znanost nije imala nikakav lijek za pacijente sa trihinelozom.

Liječenje se sastoji u tome da se ublaže simptomi uzrokovani crvićima, a ne u uništavanju tih crvića.

Obične metode dimljenja i soljenja mesa, ne ubijaju crve.

 

Balantidium coli

je parazit koji  je normalan stanovnik svinjskih crijeva. Biva izbačen izmetom. Ako dospije u čovjeka, može uzrokovati ozbiljne kliničke simptome – stvara neizlječivu dizenteriju. Simptomi dizenterije su strašno oštri i mogu završiti tragično. Na žalost, do danas ne postoji posebno liječenje za dizenteriju koju uzrokuje balantidium coli.

 

Kukičasti crvići

Mladi crvići ove bolesti ulaze u čovjekovu kožu kroz rane ili probadajući je. Svinje jedu ljudski izmet koji sadrži jajašca parazita, te se oni u njima razviju u mlade crve. Kad izađu van, postaju zarazni za ljude. Enciklopedija Britanika kaže: “Kukičasti crv je parazitski okrugli crv. Postoje dva parazita: ancylostoma duodenale i nector americanus.

Bolest kukičastog crva je bič tropske klime, a rezultira u anemično iznurenoj populaciji. Malokrvnost potiče otuda što odrasli crvi sisaju krv iz crijeva, što pomaže zapaljenju utrobe.

Jedan duodenale može prosječno dnevno da oduzme jedan kubni cm krvi. Kao krvopija americanus je za 4/5 neefikasniji.

Simptomi su: bljedilo kože, zadržavanje tečnosti u licu i udovima, zatvor koji se smjenjuje s prolivom, trbušna osjetljivost, povećan apetit za kabastijom hranom ili neobičnim supstancama, seksualni poremećaj (zakašnjeli pubertet, impotencija, nepravilna menstruacija), zakržljali rast, kardialna slabost, lupanje srca, zamor, otupljenost, apatija…

 

Paragonimus

Parazit koji živi u plućima svinje. Otkrio ga je Dr. Mason 1880. On je rasprostranjen i uzrokuje zapaljenje pluća svinje. Još uvijek ne postoji način da se parazit ubije u tkivu, niti je iko pronašao metod da se istjera. Rezultat zaraze je žutica.

 

Clonorsis sinesis

Otkrili su ga Cobbold 1875. i Loos 1907. Prouzrokuje bolesti jetre i grudi. Ako je ovaj parazit prisutan u plućima, može prouzrokovati njihovu upalu, a ako je u crijevima, uzrokuje zakrčenje ili akutni pankreatitis.

 

Clonorchiasis

Tu je zatim clonorchiasis, posebna bolest  jetre. Jetra postaje uvećana, praćena jakom žuticom, prolivom i mršavljenjem – može okončati smrću. Medicina je nemoćna. Komplikacije bolesti su stvaranje  kamenca i rak.

 

Erysipelas

Ovu bolest uzrokuje klica erysipelotrix rhusiopathiae. Ova bolest ima akutni i hronični oblik. Simptomi akutnog oblika su uglavnom jaka groznica, umanjena aktivnost i apetit.

Obično brzo dovodi do smrti. Hronični oblik dovodi do ljuštenja kože, a postoji i naknadno oštećenje spojnih površina i srčanih zalizaka, što može izazvati  nenadnu smrt.

Ova bakterija može dug period preživjeti u zemlji, a nalazi se u tijelima 30% svih “zdravih” svinja. Tako je iskorjenjivanje nemoguće.

Pored navedenih, svinja je nosilaci slijedećih parazita(sveukupno 70-ak):

– trakasti crv – taenia solium

– oblić – ljudska glista

– brucellosis

– endemski haemptysis

 

Nije poznato da ijedna životinja nosi toliko “smrtnih bombi”, kao svinja. Danas sve farme svinja počivaju na tzv. “higijenskim osnovama.”

Međutim, rezultat je isti kakav je bio stoljećima ranije.

U Tewratu (Tori) svinjsko meso se zabranjuje u Levitskom zakoniku (11:7,8 ) i u Ponovljenom zakonu (14:8,12).

Sve što važi za hebreje na osnovu Tore, isto važi i za kršćane na osnovu Evanđelja.

Sve što uči Stari zavjet, učio je i Isus Krist.

On jasnim riječima kaže da se zakoni Starog zavjeta moraju poštovati bez ikakve izmjene: “Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i proroke. Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim.” (Matej, 5:17,19).

KISELOST ORGANIZMA

Kiselost organizma

Osnovni uzrok raka službeno je otkriven prije 1923., a pronalazač je 1931. za to dobio Nobelovu nagradu iz medicine. Vrlo mali broj ljudi u svijetu zna za to, jer je ta istina nažalost sakrivena od javnosti.

Godine 1931. njemački znanstvenik Otto Heinrich Warburg (1883.-1970.) primio je Nobelovu nagradu za pronalazak osnovnog uzroka raka.  Dr. Warburg je otkrio da je rak rezultat anti-fiziološkog načina života.  Anti-fiziološkim načinom prehrane (pretežno hranom koja zakiseljuje) i fizičkom neaktivnošću tijelo stvara kiselu sredinu slabo opskrbljenu kisikom.

Stanična kiselost istiskuje kisik, a pomanjkanje kisika u stanicama stvara kiselu sredinu.

Dr. Warburg je rekao: “Pomanjkanje kisika i kiselost su dvije strane iste medalje: ako netko ma jedno, ima i drugo”.  Ako imate previsoku kiselost, automatski će vam nedostajati kisika u organizmu; ako vam nedostaje kisika imat ćete zakiseljen organizam. Kisela sredina je sredina bez kisika.  “Oduzmete li zdravoj stanici 35% njezinog kisika, možete je pretvoriti u stanicu raka za samo dva dana”, tvrdio je dr. Warburg.

“Sve normalne stanice imaju apsolutnu potrebu za kisikom, ali tumorske stanice mogu živjeti bez njega. To je pravilo bez iznimke”.

Tumorska su tkiva kisela, dok su zdrava alkalna

U svojem djelu “Metabolizam tumora“, dr. Warburg je pokazao da svi kancerogeni oblici ispunjavaju dva temeljna uvjeta:  krvnu kiselost i hipoksiju (pomanjkanje kisika). Otkrio je, da su tumorske stanice anaerobne (ne udišu kisik) i da ne mogu preživjeti u prisutnosti visokih koncentracija kisika.

Tumorske stanice mogu preživjeti samo uz pomoć glukoze i u sredini bez kisika. Stoga, karcinom nije ništa drugo nego obrambeni mehanizam, koji naše stanice koriste da bi preživjele u kiseloj sredini bez prisustva kisika.

Zdrave stanice žive u alkalnoj sredini punoj kisika, koja omogućava njihovo normalno funkcioniranje. Tumorske stanice žive u kiseloj sredini siromašnoj kisikom.
Kiselost organizma je naziv za različita stanja u kojima je poremećen odnos kiselina i baza u organizmu, pa je pH vrijednost krvi i mokraće pomaknut ka kiseloj reakciji, odnosno, pH < 7,35. Suprotno stanje kiselosti organizma je baznost organizma, kada je pH vrijednost krvi i mokraće >7,45. Kiselost organizma je pogodna za razvoj mnogih bolesti (nizak nivo energije, kronični umor, prekomjerno stvaranje sluzi, učestale prehlade i infekcije, nervoza, iritabilnost, krhki nokti, suha kosa i koža, stvaranje cisti, glavobolje, bolni zglobovi i artritis, neuritis, mišićni bolovi i grčevi, gastritis, rak, autoimuna oboljenja…), pa je u zdravoj i uravnoteženoj prehrani bitno zadržati neutralnu reakciju organizma. Ovo se postiže pravim odabirom namirnica, jer kiselina neutralizira bazu i obrnuto.

Malo podsjećanje na lekcije iz kemije: Baznost i kiselost tvari utvrđuju se pomoću pH vrijednosti (koncentracije iona vodika). Pritom se mjeri koncentracija hidroksidnih iona (OH), koji daju pH vrijednosti veće od 7 i baznu reakciju, odnosno koncentracija iona vodika (H), koji daju pH vrijednosti manje od 7 i kiselu reakciju. Ali kakvu ulogu imaju baze i kiseline u tijelu? Daju li ili uzimaju energiju? Reakcija u kojoj nastaju baze podrazumijeva svaku kemijsku promjenu u tijelu zbog koje se njegova energija povećava, a urin postaje bazan. Reakcija u kojoj nastaju kiseline podrazumijeva svaku kemijsku promjenu zbog koje se energija tijela smanjuje, a urin postaje kiseo. Svi organi u ljudskom organizmu funkcioniraju normalno samo onda kada su količine baznih i kiselih tvari u tijelu u pravoj ravnoteži.
Npr. već i blago kisela krv može prouzrokovati niz problema, ne samo u srcu već i u bubrezima, plućima, jetri. Sva hrana nakon prelaska iz gastrointestinalnog trakta prvo dolazi u jetru. Zbog toga je opterećenost jetre veća ukoliko otpadne kiseline neprestano kruže po krvi.

Evo jednog spiska koji izražava stupanj kiselosti i alkalnosti pojedinih vrsta hrane. Što je broj veći (plave boje), to je hrana više alkalna (bazna). Što je manji (crvene boje), to je kiselija.

pH 9.0  – Limun, lubenica
pH 8.5   –  Dinje, grožđe, peršin, kivi, kruške, ananas, suho grožđe, umeboshi sljive, sokovi od povrća i voća, sušene smokve, sušene datulje, papričice, mango, papaja, maline, mandarine, crni luk.
pH 8.0   –  Sviježe datulje i smokve, slatke jabuke, marelice, banane, mrkve, celer, češnjak, avokado, grejp, zelena salata, nektarine, breskve, bundeve, špinat, brokula.
pH 7.5   –  Kisele jabuke, cikla, kupus, karfiol, đumbir, krumpir, jagode, masline
pH 7.2-7.3   –  Bademi, domaći krastavčići, artičoka, trešnja, krastavci, domaći med, gljive, zrele i sviježe masline, rotkvice, sjeme sezama, paradajz, maslinovo ulje, razni začini, kokosovo i laneno ulje.

pH 6.7-6.8   –  Šljive, suhe šljive, kokos, i većina proizvoda od istog, pistacio, grah, pasterizirani med, sjemenke bundeve i suncokreta, vanilija…

pH 6.5  –  Kruh od zobi, raži, ječma, riže, integralna riža, kukuruzni kruh, sojino mlijeko, sojin sir, bademovo i sezamovo ulje, suncokretovo i grožđano ulje.

pH 6.0  –  Riba, sir, kečap, majoneza, vočni sokovi sa šečerom, cigarete(od sviježeg duhana),kokice, kiseli krastavčići, kozje mlijeko,senf, melasa, kravlje mlijeko, puretina, školjke, pačetina, kazein(protein mlijeka), rafinirane žitarice(tipa corn flakes), mast, palmino ulje, zaslađeni jogurt, kikiriki, brusnice, procesirani sir.

pH 5.5   – Govedina, bijelo brašno, svinjetina, janjetina, tijesta i kolači od bijelog brašna, pržena hrana, svi šećeri, cigarete(tvorničke), kvasac, rafinirana sol obična i jodirana, bijela riža, ulje od pamuka, ocat(svi osim jabučnog).

pH 5.0   –  Umjetni zaslađivači

pH 4.0   –  Vino, žestoka alkoholna pića, kava

pH 2.5   –  Pivo

pH 2.0   –  Kakao, raznorazna bezalkoholna gazirana i negazirana pića, coca cola, svi lijekovi, sintetičke psihodelične droge, pesticidi, herbicidi…

Interesantno je da termičkom obradom alkalizirajućih namirnica, recimo voća i povrća, one postaju zakiseljujuće, ako se prekuhavaju i pripremaju sa uljem. Prema istraživanjima Hay-a, Sheltona i drugih, stalno unošenje većih količina zakiseljujućih namirnica opterećuje organizam i najčešće je uzrok nastajanja poremećaja i pojave bolesti. Njihova preporuka je da većina (80%) namirnica treba biti alkalizirajuća, a samo 20% zakiseljujuća. U ovih 20% zakiseljujućih namirnica najbolje je da se koriste blago kisele namirnice u sirovom obliku kao što su žitarice,  neke mahunarke, sjemenje kao i orašasti plodovi.

Savjeti za acido-baznu ravnotežu:

* žvačite hranu najmanje 35 puta, jer pljuvačka dodaje baznu kvalitetu svakom zalogaju
* zeleno lisnato povrće treba da bude dodatak svakom obroku
* svakodnevno 25 minuta posvetite vježbama disanja, jer to poboljšava pH balans
* umjerene vježbe pojačavaju detoksikaciju i eliminaciju kiselih tvari iz tijela.

Uloga kalcija u održavanju optimalne pH vrijednosti krvi

Kalcij je jedan od najvažnijih minerala za stvaranje baznosti. Ljudsko tijelo sadrži čak 2% kalcija ili prosječno 1,2 kg. Ovaj mineral pozitivno utječe na brojne tjelesne funkcije upravo zbog toga što izvrsno regulira kiselo-baznu ravnotežu u svim tjelesnim tekućinama. Krv je u uspostavljanju te ravnoteže najvažnija i zato se tijelo brine da krv ima pH vrijednost 7,4, čak i na štetu drugih tjelesnih tekućina. Ako bi krv imala pH 6,0, bila bi kisela, ne bismo imali dovoljno kisika i nastupila bi smrt. Zato se tijelo brani na taj način što crpi kalcij iz kostiju i tako regulira vlastitu pH vrijednost. A upravo je to uzrok mnogih bolesti.

“Sve takozvane prirodne smrti nisu ništa drugo nego terminalna točka zasićenosti tijela kiselošću”, – George W. Crile iz Clevelanda, jedan od najpriznatijih kirurga na svijetu.

“Nisu važna bezbrojna imena bolesti, nego činjenica da one sve proizlaze iz osnovnog uzroka: previše kiselosti u tijelu.” – Dr. Theodore A. Baroody, knjiga “Alkaliziraj ili umri” (“Alcalize or Die”):

“Povećana zakiseljenost organizma uzrok je svih degenerativnih bolesti. Ako dođe do poremećaja ravnoteže i organizam započne skladištiti kiselost i toksine u većoj mjeri nego što ih može izlučiti, onda se javljaju bolesti.” – dr. Robert O. Young.

ZAKONI ZDRAVLJA

Osnovni princi zdravog načina života koji su opisani u nastavku.

 

1.Piti dovoljnu količinu negazirane čiste vode (kg tjelesne mase : 30  i to je minimum)

2.Vježbati  najmanje 3x tjedno  (oznojiti se tokom treninga)
Raditi vježbe snage, kardio(aerobni)trening i vježbe istezanja.

3.Doručak ujutro: raznoliko sezonsko po mogućnosti organsko voće, sjemenke(suncokret(ne pržen niti slan) ili lan(ne samljeveni)  ili integralni sezam ili chia ili bundevine sjemenke…) ili šaku orašastih plodova(badem ili  orah ili lješnjak ili indijski orah pokušat naći u ljusci), 5-8 žlica oljuštene zobi ili ječma koja je odstajala cijelu noć na frižideru u šalici vode. Voćnu salatu možete začiniti sa žlicom meda ili agavinog sirupa i po želji malo mljevenog cimeta.
Ujutro je dobro procijedite i isperite te zatim pomiješate s ostalim sastojcima. Žitarice se ne kuhaju!

5h nakon doručka ručak: raznoliko sezonsko organsko sirovo povrće sa sjemenkama suncokret(ne pržen niti slan) ili lan(ne samljeveni)  ili integralni sezam ili chia ili bundevine sjemenke…)ili šaku orašastih plodova(badem ili  orah ili lješnjak ili indijski orah pokušat naći u ljusci),kuhanom mahunarkom(grah ili leća ili slanutak ili grašak ili mahune ili bob …) i žitaricom(pšenica ili oljuštena zob ili ječam ili raž ili heljda ili proso …).Salata se može začiniti sa hladno prešanim maslinovim uljem,sirovim češnjakom,lukom i začinima(ružmarin,bosiljak,ljuta parika….).

5h nakon ručka večera: samo voće ili ništa.

OBAVEZNO : za vrijeme obroka ne piti nikakvu tekućinu tek nakon 1-2h

4.Odmarati se dovoljno i pravovremeno (najkasnije do 21:00h) i u potpunom mraku.
Ako Vam nije potpuni mrak u sobi u kojoj spavate nabavite povez za spavanje.
Povez se može nabaviti u DM-u.

5.Svakodnevno se izlagati sunčevoj svijetlosti  1h dnevno zbog D vitamina.

6.Svakodnevno biti na sviježem zraku.

7.Izbjegavanje svih otrova(kava, zeleni čaj, crni čaj, cigarete, droge,kemikalije, alkohol, rafinirani slatkiši…) Ukoliko će vas boliti glava kad prestanete piti kavu, trebate povećati unos tekućine za 0,5L ili čak 1L + naravno vaš minimum koji trebate svaki dan popiti(vidjeti stavku br. 1) i glavobolje nestaju vrlo brzo. Ukoliko se teško možete odreći kave pijte žitne kave Divku i sl.
Video o kavi:
1dio.https://www.youtube.com/watch?v=66OhVqbi_So
2.dio https://www.youtube.com/watch?v=rUOvXEmkAbo

8.Izbjegavanje mesa,ribe i svih mliječnih proizvoda(od mesa posebno izbjegavati  svinjetinu, zečetinu, školjke, rakove, lignje, hobotnicu, sipu…)

O mliječnim proizvodima:
1 dio  https://www.youtube.com/watch?v=_4Du-nnjV3I
2 dio  https://www.youtube.com/watch?v=eI5v5ibw1Pw
3 dio  https://www.youtube.com/watch?v=_4Du-nnjV3I

O mesu :
1 dio  https://www.youtube.com/watch?v=HjPTk2f7do4
2dio https://www.youtube.com/watch?v=BcVNI781WWc

O ribi: https://www.youtube.com/watch?v=xdDTfX5yh9g

Što jesti:
1.dio: https://www.youtube.com/watch?v=0h8XNBO-mpI

2.dio:https://www.youtube.com/watch?v=dVh5eyNxpf0                                                                                3.dio:https://www.youtube.com/watch?v=_3GI7Khrl2A

Ništa ne stavljati na kožu što nije jestivo(kreme, šminke, ruževe, dezodoranse, antiperspirante i sl.)

9.Pronaći posao koji Vas ispunjava i čini Vas sretnim i potruditi se poboljšati međuljudske odnose(oprostiti svim ljudima koji su Vas uvrijedili ili Vam nanijeli štetu)

10.Svakodnevno predati život u Božje ruke putem molitve u samoći svoje sobe
i ne opterećivati se stvarima na koje nemate utjecaja(Ukoliko ste vjernik/ca. Ukoliko niste počnite jer to je radi Vašeg zdravlja)