Month: November 2016

Od bolesti srca umire najviše ljudi u suvremenom svijetu. Polovica svih smrtnih slučajeva u zapadnim zemljama uzrokovano je bolestima srca i krvnih žila.
Glavni uzroci ovih oboljenja jesu konzumiranje namirnica životinjskog podrijetla, duhana i alkohola i neadekvatna fizička aktivnost i nepijenje dovoljne količine vode.

Podsjetimo da kolesterol koji začepljuje krvne žile ne postoji u biljkama, već samo u namirnicama životinjskog podrijetla. Čovjekov organizam proizvodi dovoljno kolesterola koliko mu je potrebno, a svaki dodatni unos može predstavljati veliki problem. Kada se tome doda nikotin iz duhana, koji taloži kolesterol na zidove krvnih žila, dobijamo stanje gdje krvne žile postaju sve uže i uže. U slučaju da dođe do potpunog začepljenja krvne žile koja hrani srce, prestaje dotok krvi, a samim tim i hrane za stanice srca. Ukoliko ovo stanje potraje dvije do tri minute dolazi do odumiranja srčanih stanica i onoga što zovemo „infarkt” ili srčani udar. Krajnja posljedica često bude smrt.

Ukoliko su začepljene krvne žile koje hrane stanice mozga, može doći do odumiranja moždanih stanica i onoga što zovemo „moždani udar”. Studije pokazuju da prelaskom na 100% biljnu ishranu i odbacivanjem svih vrsta otrova, dolazi do brzog i potpunog regeneriranja krvnih žila i njihovog očišćenja.

Naročito dobre potencijale za čišćenje krvnih žila imaju integralne žitarice koje posjeduju lecitin – sastojak koji na prirodan način čisti krvne žile. Veoma korisno u liječenju srčanih problema jest uzimanje ljute paprike(minimalno 100.000 Scoville jedinica ljutine), 3 – 6 žličica dnevno, razmućene u vodi, čaju ili soku. Oboljeli od srca trebali bi uvijek imati kod sebe ljutu papriku.

Također, oblozi od ricinusovog ulja ili ulje za obnovu dubokog tkiva, koji se stavljaju na predio srca, pokazali su se kao vrlo korisne kod srčanih oboljenja. Sa korištenjem ricinusovog ulja treba biti oprezan jer se mrlje na plahtama i garderobi jako teško skidaju, dok se sa tijela lako skidaju upotrebom sode bikarbone.

Još jedan odličan prirodni preparat za jačanje srca jest tinktura na bazi gloga koja predstavlja pravi regenerator srca. Glog se, naravno, može konzumirati i sirov, u bobicama. „Post“ na prirodnim cjeđenim sokovima  sa Superhranom je naročito koristan u savladavanju srčanih problema, dok tretman vodom (hidroterapiju) treba oprezno koristiti, ne treba previše vruću ni hladnu vodu već koristiti mlaku vodu prilikom tuširanja.

Treba reći da osoba može imati začepljenje krvnih žila i do 80%, a da to i ne osjeća. Zato se bolest srca i krvnih žila naziva „tihi ubojica” – ona nastupa iznenada i često je smrtonosna. Iz tog razloga je veoma važno da obratimo pažnju na to kako živimo i kako brinemo o svom srcu i krvnim žilama.

Dobra vijest je da nam nisu potrebne nikakve skupe operacije, baloniranje, ugrađivanje stentova, premosnica i dr. Problemi sa srcem i krvnim žilama mogu se riješiti veoma brzo i na prirodan način.

SAČUVAJTE VAŠE SRCE

Sve što hranom unesemo u organizam značajno utječe na rad srčanog misića. Hrana može blagotvorno djelovati na krvne žile i rad srca, dakle kao lijek. Isto tako može  remetiti rad srca i krvni tlak, dakle kao izvor oboljenja. S tim u svezi predložit ćemo vam jedan sok koji će djelovati na vaš oporavak.

Sastojci:

–  300 gr rajčice

–  1 žličica maslinovog ulja

–  100 grama špinata (ili bilo koje drugo tamno zeleno povrće:  brokula, blitva…)

–  1 cm. korijena đumbira

–  1/4 limuna

Priprema: Sastojke staviti u sokovnik, kada dobijete sok u njega sipati 2- 3 žličice samljevenih orašastih plodova.

 

RECEPT, SOK BROJ 2:

U sokovniku iscjediti 8 narančastih mrkvi, 7 velikih ili 10 malih jabuka i 1 mali prst đumbira.

 

 

 

Nijedna grupa bolesti nije podmuklija od autoimunih bolesti. Teško ih je liječiti, a progresivan gubitak fizičke i mentalne funkcije je čest ishod. Za razliku od srčanih oboljenja, raka, gojaznosti i dijabetesa tipa II, u slučaju autoimunih bolesti tijelo sistematski napada samo sebe. Pogođeni pacijent skoro sigurno gubi bitku ukoliko se preda konvencionalnim liječnicima i ukoliko klone duhom.

Šta je multipla skleroza i kako nastaje?

Multipla skleroza (MS) predstavlja naročito teško autoimuno oboljenje, kako za one koji ga imaju tako i za one koji se brinu o oboljelima. Ono predstavlja navodno „doživotnu borbu“ s nizom nepredvidljivih i ozbiljnih invaliditeta. MS pacijenti često doživljavaju epizode akutnih napada dok postepeno gube sposobnost da hodaju ili vide. Nakon deset do petnaest godina, često su vezani za kolica, a zatim za postelju do kraja života.

Prema Nacionalnom udruženju za multiplu sklerozu, samo u SAD ovu bolest ima 400.000 ljudi. To je bolest čija se dijagnoza uspostavlja između dvadesete i četrdesete godine života i pogađa žene oko tri puta češće nego muškarce.

Iako postoji značajan medicinski i znanstveni interes za ovu bolest, većina autoriteta tvrdi da se veoma malo zna o uzrocima ili mogućim lijekovima. Svi veliki internet sajtovi o multiploj sklerozi tvrde da je bolest enigma. Oni uglavnom navode genetiku, viruse i sredinske faktore kao moguće učesnike u razvoju ove bolesti, ali skoro da ne obraćaju pažnju na moguću ulogu prehrane. Ovo je neobično imajući u vidu obilje zanimljivih informacija o efektima hrane koje se mogu pronaći u uglednim istraživačkim izvejštajima. Ponovo izleda da kravlje mlijeko igra značajnu ulogu.

 

Višestruki simptomi ove bolesti predstavljaju poremećaj živčanog sustava. Električni signali koji prenose poruke ka i od centralnog živčanog sustava (mozak i leđna moždina) i kroz periferni živčani sustav do ostatka tijela nisu dobro koordinirani i kontrolirani. To se dešava jer autoimuna reakcija uništava izolacijski omotač živčanih vlakana, mijelin. Pomislite šta bi se dogodilo sa električnim žicama u vašoj kući kada bi električna izolacija postala tanka ili bila uklonjena, ostavljajući ogoljene žice. Došlo bi do kratkog spoja. To je ono što se događa u slučaju MS-e; svojevoljni električni signali mogu uništiti stanice i “opeku” dijelove susjednog tkiva, ostavljajući male ožiljke ili dijelove sklerotičnog tkiva. Ove “opekotine” mogu postati ozbiljne i na kraju uništiti tijelo.

 

Istraživanja Roja Svenka    (Roy L. Swank (1909-2008))

Prvobitno istraživanje koje pokazuje efekat hrane na MS je izvršeno prije više od pola stoljeća u vidu istraživanja dr Roja Svenka (Roy Swank), koji je počeo  raditti u Norveškoj na Montrealskom neurološkom institutu tokom 1940-ih. Kasnije je dr Svenk bio na čelu odjela za neurologiju na Medicinskom fakultetu Fakulteta u Oregonu.

Dr Swank se zainteresirao za vezu sa prehranom kada je saznao da je MS bila češća u sjevernijim klimama. Postoji velika razlika u učestalosti MS pri udaljavanju od ekvatora: MS je više od 100 puta češća na dalekom severu nego na ekvatoru, a sedam puta češća na jugu Australije (bliže Južnom polu) nego na sjeveru Australije. Ova raspodela je veoma slična raspodjeli drugih autoimunih bolesti, uključujući dijabetes tipa I  i reumatoidni artritis.

Iako su neki naučnici nagađali da bi magnenta polja mogla biti odgovorna za bolest, Dr Swank je smatrao da je u pitanju prehrana, naročito životinjske namirnice bogate zasićenim masnim kiselinama. Ustanovio je da su unutrašnje oblasti koje su koristile više mliječnih proizvoda imale više stope MS u odnosu na obalne oblasti koje koriste ribu.

Dr Swank je proveo svoje najpoznatije istraživanje na 144 MS pacijenata sa Montrealskog neurološkog instituta. Pratio je stanje pacijenata u narednih trideset i četiri godine. Savjetovao je svojim pacijentima da budu na prehrani s malo zasićenih masnih kiselina, što je većina učinila, ali mnogi nisu. Zatim ih je razvrstao u one sa dobrom prehranom i one sa lošom prehranom, u zavisnosti od toga da li su unosili manje od 20 g/dan ili više od 20 g/dan zasićenih masnih kiselina. (Radi usporedbe, cheesburger sa slaninom i dodacima sadrži oko šesnaest grama zasićenih masnih kiselina.)

Tijekom nastavka istraživanja, dr Swank je utvrdio da je napredak bolesti značajno umanjen prehranom sa malo zasićenih masnih kiselina, koja je djelovala i na ljude sa prvobitno uznapredovalim stanjem. Iznio je rezultate svog rada 1990. godine, zaključujući da je u podgrupi pacijenata koji su usvojili ishranu sa malo zasićenih masnih kiselina tokom ranijih stupnjeva svoje bolesti, “oko 95%… ostalo samo blago onesposobljeno tokom približno trideset godina”. Samo 5% ovih pacijenata je umrlo. Sa druge strane, 80% pacijenata sa ranim stupnjevima MS-e koji su bili na “lošoj” prehrani (bogatoj zasićenim masnim kiselinama) umrlo je od MS-e. Na grafikonu su prikazani rezultati koji uključuju svih 144 pacijenata, uključujući i one koji su počeli sa prehranom na kasnijim stupnjevima bolesti.

Ovaj rad je izuzetan. Pratiti stanje ljudi tokom 34 godine predstavlja izuzetan prikaz istrajnosti i posvećenosti. Štaviše, da je ovo bilo ispitivanje potencijalnog lijeka, ovo bi donijelo puno novca proizvođaču lijeka. Swankovi prvi rezultati su objavljeni prije više od pola stoljeća, a zatim ponovo i ponovo tokom narednih četrdeset godina.

U skorije vrijeme, dodatna istraživanja su potvrdila i proširila Swankova opažanja i postepeno stavljala naglasak na kravlje mlijeko. Ova nova istraživanja pokazuju da je unos kravljeg mlijeka izraženo povezan sa MS-om i pri usporedbi različitih zemalja i pri usporedbi država unutar SAD. Grafikon koji su objavili francuski istraživači, uspoređuje unos kravljeg mlijeka sa MS-om za 26 populacija i 24 zemlje.

 

Kasnija istraživanja

Ovaj odnos, koji je praktično identičan sa odnosom u slučaju dijabetesa tipa I, je upečatljiv, i ne javlja se zbog promijenljivih kao što su dostupnost medicinske usluge ili geografska širina. U nekim istraživanjima istraživači su predložili da bi ova izrazita korelacija sa svježim kravljim mlijekom mogla javljati se zbog prisustva virusa u mlijeku. Ova novija istraživanja također ukazuju da same zasićene masne kiseline nisu bile u potpunosti odgovorne za Swankove rezultate. Korištenje mesa bogatog zasićenim masnim kiselinama, kao i mlijeka, bilo je povezano sa MS-om u ovim istraživanjima učestalosti u više zemalja, dok je korištenje ribe, koja sadrži više omega-3 masnih kiselina, bilo povezano sa nižim stopama bolesti.

Veza kravljeg mlijeka sa MS-om, prikazana na grafikonu, možda izgleda impresivno, ali to ne predstavlja konačan dokaz. Na primjer, koja je uloga gena i virusa?  Svi ovi faktori bi, u teoriji, mogli objasniti neobičnu geografsku rasprostranjenost ove bolesti.

U slučaju virusa, još nije moguće donošenje definitivnih zaključaka. Predložen je niz različitih tipova virusa, a može biti uključen niz efekata na imunosni sustav. Međutim, ništa veoma uvjerljivo nije dokazano. Dio dokaza je temeljen na pronalaženju veće količine antitijela izazvanih virusima kod MS pacijenata u odnosu na kontrolu, dio se temelji na povremenim izbijanjima većeg broja slučajeva MS u izoliranim zajednicama, a dio je zasnovan na pronalaženju gena koji liče na viruse među MS slučajevima.

U pogledu gena, možemo početi otkrivati njihovu vezu sa MS-om postavljanjem uobičajenog pitanja: što se događa ljudima koji migriraju iz jedne populacije u drugu, pri čemu geni ostaju isti ali se mijenja njihova prehrana i njihovo okruženje? Odgovor je isti kao i u slučaju raka, srčanih oboljenja i dijabetesa tipa II.   Ljudi stiču rizik populacije u koju dolaze, naročito ako se presele prije adolescencije. Ovo nam govori da je ovo oboljenje izrazitije povezano sa sredinskim faktorima i navikama sredine nego sa genima.

Utvrđeni su specifični geni kao mogući kandidati za uzrok MS-e ali, po novijem izvještaju, možda postoji i do dvadeset i pet gena koji igraju takvu ulogu. Prema tome, proći će puno vremena prije nego što sa sigurnošću utvrdimo koji su geni ili kombinacije gena odgovorni za sklonost ka MS-i. Genetička sklonost može povećati rizik od MS-e, ali čak i u najboljem slučaju, geni mogu biti odgovorni za samo četvrtinu od ukupnog rizika od bolesti.

Iako MS i dijabetes tipa I. dijele neka od istih neodgovorenih pitanja o točnoj ulozi virusa i gena i imunosnog sustava, dijele i iste zabrinjavajuće dokaze u vezi prehrane. U slučaju obje bolesti, “zapadnjačka” prehrana je izrazito povezana sa učestalošću bolesti. Uprkos napora onih koji bi radije odbacili ili zamaglili ova istraživanja spornim pitanjima, ona prikazuju dosljednu sliku. Istraživanja na ljudima koji su već imali ove bolesti samo dalje ojačavaju nalaze. Dr Swank je izvršio izvanredan rad o MS-i, a dr James Anderson je uspješno smanjio potrebu za lijekovima kod dijabetičara tipa I koristeći samo ishranu. Značajno je napomenuti da su oba doktora koristila ishranu koja je značajno umjerenija u odnosu na potpuno biljnu prehranu cjelovitim neprerađenim namirnicama. Pitajmo se što bi se dogodilo ovim autoimunim pacijentima ako bi se uslijedila idealna prehrana – pretežno sirova biljna hrana. Kladimo se da bi uspjeh bio još veći.

 

Istraživanja i praktičan rad samostalnih znanstvenika Dr Johna Christophera i Dr Richarda Schulzea

John Raymond Christopher (1909-1983) bio je američki liječnik prirodne medicine i nezavisni znanstvenik. Poznat je po svojim brojnim publikacijama o biljkama i prirodnom liječenju, kao i organiziranju škola prirodnog liječenja. On je također značajan za razvoj više od 50 biljnih formula koje se koriste širom svijeta i osnivač škole prirodnog liječenja u Springvilu u američkoj državi Utah. Bio je hvaljen kao najveći američki liječnik prirodne medicine u nacionalnoj anketi sprovedenoj od strane „Utah Ankete Associates“. Ovaj religiozni liječnik prirodne medicine je postizao sjajne rezultate koje je suvremena medicina smatrala nemogućim. Ali tajna uspjeha Dr Christophera nije bila toliko mistična i nedokučiva, on je svoje rezultate postizao jednostavnim prirodnim metodama liječenja – koje su postojale u narodu od davnina, odbacivanjem loših navika pacijenta, formulama ljekovitog bilja, kao i radom na polju mira i optimizma oboljelog. Tijekom svoje bogate karijere liječnika prirodne medicine Dr Kristofer je podigao na noge stotine ljudi oboljelih od multiple skleroze.

Njegov učenik dr Richard  Schulze je nastavio rad dr Christophera, na taj način što je primjenjivao iste metode prirodne medicine, ali je izvršio i određena unaprijeđenja biljnih formula i tinktura. Kako kaže Dr Šulc: „Prije 50 godina niste imali hamburgerije i picerije na svakom ćošku, pa su i ljudi bili manje bolesni, stoga je dr Christopher pravio nešto blaže formule od mojih. Ja imam posla sa daleko težim bolesnicima nego  što ih je imao dr Christopher prije 50 godina.“ Kao i njegov učitelj tako je i dr Schultze imao velike uspjehe prilikom liječenja svih bolesti, a naravno i multiple skleroze. Nije zabilježen nijedan slučaj neuspjeha prilikom liječenja multiple skelroze kod ove dvojice sjajnih liječnika. Naravno uvjet je bio da su pacijenti radili sve onako kako su im ovi liječnici savjetovali. Tijekom svojih bogatih karijera oba znanstvenika su se vodili izrekom:“Ne postoje neizliječive bolesti postoje samo neizliječivi ljudi, ljudi koji ne žele mijenjati svoje loše navike„.

Svojim istraživanjima ova dva znanstvenika su utvrdila da programi koji su poduprti metodama prirodnog liječenja i uzimanjem tinktura na bazi ljekovitog bilja, dolazi do regeneracije izolacijskog omotača nervnih vlakana – mijelina, kao i sklerotičnih tkiva koja nastaju kao posljedica „kratkih spojeva“. Prvi efekat ovakve regeneracije, utvrdili su  znanstvenici, ima za posljedicu prestanak epizoda akutnih napada.

U prethodnom dijelu ovoga članka imali ste priliku da vidite mini arhivu istraživanja i liječenja multiple skleroze kao ozbiljne bolesti koja pogađa sve veći broj ljudi u današnjem svijetu. S obzirom na to da su istraživanja i dostignuća dr Johna Christophera i dr Richarda Schulzea daleko sveobuhvatnija i efikasnija od svih prethodnih istraživanja, ovdje ćemo imati čast i priliku da vam predstavimo metode koje su uspješno koristili ova dva izuzetna liječnika.

Kako izliječiti Multiplu Sklerozu?

Svi živčani poremećaji pa tako i multipla skleroza mogu biti izliječeni, ali  za to je neophodno potpuno se posvetiti Cjelokupnom programu oporavka.
Dr Schulze kaže: “Ne postoji magičan napitak ili „lijek u kapsuli” koji će izliječiti ljude od živčanih bolesti. Čak ne mogu ni razumijeti kako ljudi mogu vjerovati da će ih neke tablete iz apoteke izliječiti.” Živčani poremećaji predstavljaju potpun slom obrambenog sustava organizma. Zato vjerovati da se oni mogu izliječiti lijekovima isto je kao kad biste vjerovali da se pokvaren automobil može popraviti sipanjem još benzina u njega. Ako bolujete od ovih bolesti, potrebna je radikalna promjena. Potreban je cjelokupan program liječenja teže izlečivih bolesti. Nemojte koristiti samo neke dijelove programa. Upotrijebit cijeli program liječenja.“

 

Od svih metoda cjelokupnog programa izlječenja ovdje ćemo detaljno predstaviti one koje su najefikasnije prilikom izlječenja MS-e:

Post na sokovima i neophodno potreban B vitamin

Post na sokovima vraća energiju tijelu i daje mu vitamine, minerale i enzime. Sokovi predstavljaju najjače sredstvo liječenja prirodnim putem, liječe sve, a između ostalog i multiplu sklerozu. Sokovi predstavljaju enzimsku terapiju, prepuni su enzima i olakšavaju gušteraći smanjujući njezinu aktivnost – suština je da se svi vitalni organi regeneriraju i odmore, da sva energija ide u pravcu izlječenja. Sokovi su bitni i zbog unosa B vitamina, čije je uzimanje u večim količinama neophodno tokom cjelokupnog programa liječenja. Kod živčanih bolesti kao što su multipla skleroza i mijastenija  imunosni sustav  napada receptore acetilkolina (B vitamina). Stoga je jako bitna stvar koju osoba sa nekom neuromišićnom bolešću mora zapamtiti jest da ne smije da joj ikad nedostaju B vitamini. Zapravo, trebalo bi da njihovo tijelo sadrži 2-3 puta veće količine istih, kako bi ono moglo da ih koristi po potrebi. Tablete s vitaminima ne treba uzimati nipošto jer su štetne i beskorisne! Količina B vitamina koja je neophodna za liječenje unosi se u organizam putem cjeđenih sokova odnosno voća u izvornom sirovom obliku od kojeg dobivamo taj vitamin.

Važnost pročišćavanja i stimuliranja  rada crijeva

Osnovna greška koju ljudi čine prilikom liječenja prirodnim putem, ne čisteći crijeva, jest ta da ne shvaćaju da će takvim postupkom nanijeti sami sebi veću štetu nego korist – organizam će započeti s procesom fizioloskog čišćenja i izbacivanja otrova ali jednostavno neće imati gdje da ih izbacuje i otrovi će se ponovo reapsorbirati u tijelu i osoba će se osjećati sve gore i gore. Do dramatičnih promjena na bolje i poboljšanja općeg stanja oboljelog od MS-a dolazi kada pacijentima naprave pročišćavanje crijeva. Kada sve to udružite zajedno – stimulatore živaca iz biljaka, B vitamine iz voća, čišćenje crijeva i program liječenja za teže izliječive bolesti – rezultati su sjajni, a ljudi ostaju oduševljeni, ohrabreni i puni elana za marš prema totalnom izlječenju.

Većina neuromišićnih bolesti, kao što je multipla skleroza, zahvaća karlični pojas. Drugim riječima, ti ljudi ne mogu baš  hodati, jer im karlica biva ukočena. Živci koji su povezani sa karlicom su oštećeni. Ali, ne slučajno, to su upravo živci koji su odgovorni za pokrete crijeva; tako da ti ljudi dobiju zatvor, mada se ne zna što je prvo od to dvoje došlo; zatvor ili neuromišićna bolest.   Zapravo, same fekalne tvari mogu vršiti pritisak na živce. Zato kada očistite crijeva, onda odmah dođe do poboljšanja, recimo od oko 50-75% za jednu sedmicu. Kod oboljelih od multiple skleroze zatvori su nešto uobičajeno i kada se odradi postupak čišćenja crijeva od tog momenta možemo reći da počinje izlječenje oboljelog. Postupak čišćenja debelog crijeva može se napraviti na dva načina: putem koktela za čišćenje crijeva ili putem formula na bazi ljekovitog bilja.

 

Hidroterapija i oblozi

Hidroterapija je nešto što je prilikom liječenja MS-a apsolutno neizostavno. Da bi se obnovilo oboljelo tkivo i nanovo uspostavila neuro-mišićna veza u oboljelim dijelovima tijela neophodno je da svi ljekoviti sastojci iz ljekovitog bilja (fitokemikalije, antioksidansi, vitamini, minerali..) dospiju do oboljelog mjesta putem krvi. Dakle treba nam dobra cirkulacija. Ne postoji bolji način od hidroterapije za pokretanje krvi u vašim žilama, ona je daleko bolja i od bilo koje fizičke aktivnosti. Najbolja hidroterapija jeste tuširanje naizmjenično toplom i hladnom vodom, a kod težih slučajeva može se primijeniti i hladni oblog.

Što se tiče obloga najbolje je u te svrhe koristiti ricinusovo ulje kao vanjsku fomentaciju (najefikasniji su oblozi koji se stavljaju na glavu i dijelove tijela koji su posebno zahvaćeni bolešću). To je jedna od najboljih fomentacija.

 

Fizička aktivnost i masaža

Da bi osoba koja je na cjelokupnom programu izlječenja uspjela ozdraviti od MS-a neophodno je „zakoračiti“ tj. da se pokreće uprkos bolu koji osjeća!
Pokretima se jačaju  mišići i kosti, doprema se više krvi na oboljelo mjesto i pod utjicajem ljekovitih sastojaka dopremljenih krvlju vrši se reparacija oštećenog tkiva i spojeva. Ljudi oboljeli od ovih bolesti veoma dobro reagiraju na masažu i fizičku aktivnost. To su dva veoma bitna dijela programa liječenja. Mada većina ljudi, čim im tijelo počne drhtati, oni prestanu raditi, što je najgora stvar koju tad mogu napraviti. Ne treba oboljeli trčati maraton nego da jednostavno povećava pokretljivost iz dana u dan. Dakle, u toku programa oboljeli treba imati veću pokretljivost danas nego što ju je imao jučer, a sutra veću nego što ju je imao danas. Rad na polju fizičke aktivnosti treba biti vrlo progresivan, prilagođen fizičkoj ograničenosti oboljelog i individualan je od slučaja do slučaja. Iskustva govore da što se više oboljeli od MS-a trudi prohodati – prije pre će i uspjeti u tome. Ova prirodna metoda je u potpunosti kompatibilna sa starom narodnom poslovicom koja kaže: „Koristite kosti i mišiće ili ćete ih izgubiti.“

Jedan od standardnih lijekova za neuromišićne bolesti bila je švedska masaža. Tako je bilo u početku. John Harvey Kellogg je primjenjivao masaže i trljanje kože kod neuromišićnih bolesti, kao i sva takva europska lječilišta što su primijenjivala masažu i hidroterapiju u cilju stimulacije živaca. Osnovna uloga masaže prilikom liječenja MS-e je da se potakne cirkulacija krvi, njome dopreme neophodne tvari i na taj način dođe do obnavljanja oslabljenih ili uništenih neuromišićnih spojeva, kao i stimuliranja živaca. Dakle za ovu svrhu neophodne su jake masaže koje će natjerati krv do oboljelog odnosno slabije pokretnog područja na tijelu.

 

Tinkture na bazi ljekovitog bilja

Zbog neophodnosti da se čišćenje i jačanje organizma vrši velikom brzinom izuzetno dobre su i tinkture koje u sebi sadrže fitokemikalije i hranjivih tvari  –  koje obnavljaju neuro-mišićne spojeve i sklerotična tkiva. Da bi ovi sastojci iz tinktura (kao i iz sokova) dospjele do oboljelog mjesta neophodno je da oboljeli ima pojačanu cirkulaciju, što se postiže prethodno navedenim metodama. Neophodno je da oboljeli primjenjuje sve metode istovremeno da bi efekt programa bio što veći.

Ljudi najčešće prave greške kod liječenja MS-e, jer uzimaju biljke protiv grčeva i za smirenje živaca, a trebali bi uzimati  biljke koje će da im razbuditi i regenerirati živčani sustav i  pokrenuti ga.

Prirodna medicina može regenerirati oštećena tkiva ili ona koja su nestala. Ona podmiruje potrebe tijela, zbog čega se tkiva i organi obnavljaju. Klasična medicina nažalost pravi umjetne dijelove tijela. To je tako jer vaše tijelo sadrži sve potrebne elemente za obnovu tkiva; vaše je samo da nađete prave prirodne metode koje će ih aktivirati.

 

Oslobođenje od stresa i pouzdanje u Božju pomoć

Sve točke programa za liječenje MS-e su se pokazale veoma efikasnim, ali ništa ne znače i ne mogu dovesti do iscjeljenja ukoliko je oboljela osoba i dalje pod velikim stresom. Najveći broj ljudi koji boluje od MS-e i ostalih neuromišićnih bolesti imaju veoma velike probleme sa stresom, odnosno one su iscrpljene od stresa. Oboljeli su uglavnom one vrste osoba koje pokušavaju napraviti previše, da na sebe preuzmu prevelik broj obaveza, i tome slične stvari. To su ona vrsta ljudi koje kada pitate da vam mogu pomoći, oni vam odmah kažu da mogu, iako su već prepuni obaveza. Takve osobe trebale bi smanjiti broj svojih obaveza i naučiti reći „ne“.

Jedna od najuzbudljivijih spoznaja u proteklih nekoliko godina bila je otkriće snage i tjesne povezanosti tjelesnih, umnih, emocionalnih i duhovnih komponenti ljudskog bića. Ovo shvaćanje u korijenu odstupa od naših stavova u prošlosti. Stoljećima se među narodima vjerovalo da su tijelo, um i duh odvojeni entiteti koji funkcioniraju nezavisno jedan od drugoga. Sada otkrivamo da pojave kao što su ljutnja, strah, ogorčenost i nepovjerenje mogu tako utjecati na tijelo da slabe njegov imunološki sistem i otvaraju vrata bolestima. Sa druge strane, pozitivne emocije poput ljubavi, radosti, vjere i povjerenja proizvode zaštitne tvari koje jačaju imunitet i štite tijelo od bolesti. Njegovanje gorčine i mržnje, bavljenje negativnim mislima i osjećajima čini nas bolesnim; njegovanje pozitivnih misli i osjećaja može nas ozdraviti – u doslovnom smislu riječi.

Kao najbrži i najefikasniji način za oslobađanje od stresa se pokazalo povjerenje u božansku silu. Višegodišnje iskustvo liječnika prirodne medicine u liječenju MS-e govori da ljudi koji su vjerovali Bogu, dakle imali veru i nadu da im On može osigurati izlječenje, bivali su daleko, daleko brže izlječeni.

Bog je u srcu svakog čovjeka rezervirao “posebno mjesto” za sebe i sve što ovaj svijet može ponuditi neće ga moći popuniti. Čuveni francuski filozof, matematičar i fizičar Blaise Pascal je rekao:“U srcu svakog čovjeka postoji vakuum koji jedino Bog može ispuniti.“

Ispunjen je samo onaj život u kojem se, uz ostale komponente, njeguje i duhovni rast. Tada nestaje zbunjenost i praznina i nalazi se dotad nepoznati mir. Nastaje kvalitetan i ispunjen život koji će se protegnuti u vječnost. Istinsko zajedništvo sa pravim Bogom, našim Stvoriteljem nema alternative ukoliko želimo biti stvarno zdravi. Ono je, naime, sam temelj potpunog zdravlja. Pravi način života ne obuhvaća samo zdravlje i poletnost, već uključuje duhovni rast. Pouzdanje u Boga ispunjava prazninu u našem životu. Ono nam donosi kvalitetu, smisao i sasvim realnu i opravdanu nadu u bolju budućnost.

Fizičko zdravlje nije vrhunac ljudskog postojanja niti životni smisao. Mnogi ljudi, koji su inače tjelesno relativno zdravi, nose u sebi duboku težnju za nečim višim. U osnovi našeg bića usađena je potreba za višom svrhom i značenjem u životu. To su odavno potvrdili pjesnici i mudri ljudi. Danas čak i mnogi naučnici počinju ispitivati duhovne dimenzije života.

 

 

 

 

Artritis je upala na jednom ili više zglobova, i to na mjestu gdje se pokretne kosti spajaju hrskavicom. Ima raznih oblika i uzroka artritisa, ali je zajedničko za sve njih – upala.  Nekoliko prirodnih sredstava pomažu da se ona ublaži, a ima i prirodnih metoda u kojima se može jako puno pomoć. Farmaceutska varijanta tretmana artritisa je samo sakrivanje signala bola i neugodnosti. Dakle, putem tableta informacija o tome da nešto nije u redu u tom dijelu organizma ne stiže u mozak i putem živčanih impulsa se to ne registrira u mozgu kao bol. Međutim, ako se dugo uzimaju, čak i tablete kao što je brufen imaju katastrofalne posljedice. Plus, one ne utječu na upalu u pozitivnom smislu već se upala iza pozadine pogoršava. Uzrok artritisa bude prevelika koncentracija životinjskih proteina u organizmu koji zakiseljavaju  pa se troše velike količine kalcija da bi se to neutraliziraločime kosti gube čvrstoću što se opet reflektira u obliku boli.
Ili premala količina vode u organizmu uslijed čega tijelo vodu izvlači iz kostiju.

Prirodna sredstva nemaju sporednih loših učinaka, pomažu ublažavanju bola, ali ono što je još važnije, doprinose smanjenju upala na upaljenim mjestima ili potpunom izlječenju ako je pacijent ozbiljan i ima čvrstu namjeru da istraje i pobijedi bolest, što je moramo vam priznati vrlo rijedak slučaj… taj pacijent će potpuno pobijediti artritis.

 

-Metoda čišćenja organizma

Ljudi koji boluju od artritisa obično traže neku magičnu biljku koja će ih brzo izliječiti. Točno je da postoji nekoliko takvih biljaka, ali one imaju efekta samo kada se koriste zajedno sa sklanjanjem  od onoga što uzrokuje artritis. Na prvom mjestu treba konzumirati daleko više vode u odnosu na sve ostalo. Izbaciti prezačinjenu, preslanu i premasnu hranu, skloniti se od predugog odsustva fizičke aktivnosti ili od prenaprezanja.

 

Zato mi  ljudima kažemo da je dr Kristofer (učitelj dr Schulzea) svoju knjigu nazvao „Škola prirodnog lečenja”, a nije „Velika američka enciklopedija biljaka”. Dakle, on nije koristio samo ljekovito bilje, već je računao i na prehranu, čišćenje organizma, hidroterapiju, fizičku aktivnost, odmor…

 

Prvo što treba napraviti je da se izbaci sva hrana koja stvara kiselinu u organizmu, na prvom mjestu namirnice životinjskog podrijetla i tvornički prerađena hrana.  Najbrži rezultati u oporavku kad je prehrana u pitanju su kad je oboljela osoba  na vodi i hladno cjeđenim sokovima od voća i povrća.Odlični rezultati su i ukoliko osoba bude na vodi i sirovoj 100% veganskoj prehrani. Pod vodom se podrazumijeva minimalno 3 litara dnevno, svaki dan, ako osoba želi drastično ubrzati proces regeneracije.

 

Ne uzimajte ništa životinjskog podrijetla(meso, mliječni proizvodi, riba, ni jaja) što stvara mokraćnu kiselinu u mišićima ili tekučine koje se nagomilavaju u tijelu. Jedostavnije i kraće rečeno prilikom oporavka potrebno je  prakticirati kompletan program oporavka koji je sama suština i polazna osnova izlječenja koji se sastoji od: 1) Čišćenja organizma ljekovitim biljem u vidu tinktura i čajeva,  2) Prelaskom na prirodan način prehrane, 3) Pijenje barem 3 litara vode dnevno, 4) Hidroterapija (toplo-hladno tuširanje), 5) Fizička aktivnost(vježbe snage, kardio trening i vježbe istezanja)

Pritom, mnogo ljudi se zbuni kada se spomene pH vrijednost.  Hrana koja ima najveću pH vrijednost(alkalna hrana) od sve hrane, poput limuna, je najbolji alkalizator u tijelu, jer se u našem tijelu transformira u alkalno stanje. Potrebno je piti dosta sokova od citrusa i jesti voće. Za oporavak kod artritisa su odlične ledeni i topli oblozi kao i vruće-hladan tuš. Time se stimulira cirkulacija krvi. Naizmjenična primjena toplog i hladnog zapanjujuće dobro djeluje na zglobove.

ULJE ZA DUBOKO TKIVO

Ono ne samo da smanjuje bol, već zapravo i regenerira oštećeno tkivo. Ovo je biljna formula za obnovu dubljeg tkiva mišića, tetiva, ligamenata, hrskavice, zglobova i kostiju. Ona pokreće cirkulaciju krvi bolje od bilo čega drugog što se koristi izvana.  Daje drastično brze rezultate.

Bazu ovoga ulja čini prirodno ulje od zimzelena koje predstavlja skoro čistu formu salicilne kiseline-najbolje formule za artritis. Ulje paparene metvice  najbolje je protiv iritacija čime se stimulira protok krvi i ublažava otok i bol. Kantarion i neven su glavne biljke u saniranju povrijeđenog tkiva. Ova biljna formula je najmanje 4 puta jača po svom djelovanja od bilo čega sličnog što se može pronaći i kupiti na tržištu, plus što sadrži biljke za povređeno tkivo, koje su neophodne za brzu regeneraciju.

Iskustva čuvenog  Dr Richarda Schulzea kao i iskustva naših liječnika prirodne medicine  su jednostavno zapanjujuća i iznenađujuća. Ljudi ako se jave u ranijim fazama ovog oboljenja, za nekoliko dana prestaju bolovi, a bolest se potpuno riješi u roku od nekoliko tjedana.  Kod teških bolova, ukoliko je oboljeli discipliniran, riješit će se teških bolova za manje od 2 sedmice, a onih blažih u još dvije sedmice.  Oni najgori slučajevi mogu se potpuno riješiti za manje od 2 mjeseca.Rezultati su najbolji kada je čovjek discipliniran i primjenjuje sve zahtjevane metode tijekom tretmana oporavka prirodnim putem.

 

Ključ se nalazi u DOBROM UTRLJAVANJU. Prije toga se dobro istuširajte toplo hladnom vodom tj odradite HIDROTERAPIJU u trajanju od najmanje 14 minuta.   Završite s vručom vodom da se pore što više otvore. Tada ulje prodire duboko, što nam je cilj.  Kada utrljavate biljnu formulu DUBOKO TKIVO, pazite da tim rukama ne idete prema genitalijama i očima da vas ne bi nekoliko minuta peklo.

Sastojci:

– 1 litra ulja od zimzelena

– 1/2 litre maslinovog ulja

– 360 mg kristala mentola

– 1 šalica osušenih cvjetova arnike

– 1 šalica osušenih cvjetova kantariona

– 1 šalica osušenih cvjetova nevena

– 1/2 šalice  isitnjene crvene paprike (najljuće koje možete naći)

– 1/2 šalice naribanog korijena đumbira

(1 šalica = 2,5 dl)

-Savjet za oboljele od artritisa u pogledu emocija

 

-Kod artritisa možemo slikovito opisati da je prisutna kristalizacija i u zglobovima, ali i u glavama ljudi. Drugim riječima, mnogi liječnici smatraju da artritis prati određeno umno stanje, koje je teško razbiti. Kada tijelo počinje da vam se koči, što se sa vama događa u emocionalnom smislu?

Zašto nemate želju za napretkom?

 

Većina pacijenata obolelih od artritisa imalo je i bubice u glavi.To je jedan od glavnih  razloga zašto se mnogi ljudi ne izliječe lako od artritisa. To je poput skidanja kilaže. Vi možete uzimati sve moguće pilule i možete jesti svu onu niskokaloričnu hranu, ali ako se ne mrdnete iz mjesta, ne možete smršaviti.

 

Tako je i sa artritisom: možete uzimati sve moguće pilule i sve moguće preparate za artritis, ali ako se ne pridržavate pravilne prehrane i ne prestanete s unošenjem neprirodnih masti, minerala i kiselina, upala zglobova neće prestati.

Također, morate raditi i na umu – trebate postati manje ukočeni i vedrijeg duha. Ljudi oboljeli od artritisa su ukočeni i fizički i/ili emocionalno. Njihov je problem, dakle, i u fizičkom aspektu i u emocionalnom.

 

U nekoliko točaka rečeno za potpuno izlječenje artritisa bilo bi odlično da napravite sljedeće:

1. Trebate piti minimalno 3 litre vode svakog dana
2. „Post“ na sokovima ili 100% sirovoj biljnoj hrani, po pitanju prehrane
3. Hidroterapiju minimalno 2 puta dnevno po barem 15 minuta(sve više od toga je bolje)
4. Imati dovoljnu fizičku aktivnost na sviježem zraku
5. Očistiti organizam ljekovitim biljkama
6. Stimulirati oporavak izvana sa formulom za obnovu dubokog tkiva
7. Sve ovo primjenjivati barem 30 dana

 

Više informacija o navedenom ima u knjigama od dr Richarda Schulzea:

Izvor: knjiga dr.Richard Schulze Budi smiren bićeš zdrav

Izvor: knjiga dr.Richard Schulze Lečenje neizlečivih bolesti

Izvor: knjiga dr.Richard Schulze 30-dnevni program čišćenja organizma

 

Vjerojatno ste putem raznoraznih medija dobivali informacije da su „poznati“ konvencionalni doktori XX stoljeća ustanovili, kako uzrok Hašimoto Tireoiditisa leži u virusnim infekcijama, krvarenjima u području žlijezde, terapijama radioaktivnim jodom, genetskim predispozicijama…itd. Ovaj članak ima ulogu da vas uvjeri u nešto sasvim suprotno! Informacije iz ovoga teksta vjerojatno niste imali priliku čuti u medijima i od svog doktora iz jednostavnog razloga što podaci i iskustva kojima mi raspolažemo su ostali neovisni od bilo kakvog interesa multinacionalnih farmaceutskih kompanija, naravno čime se  mediji, ni kolege iz priznate struke ne mogu pohvaliti.

Što je hašimoto tireoditis?

Štitna žlijezda (lat. Glandula thyreoidea) je mala endokrina žlijezda, ali veliki regulator metabolizma. Smetnje u funkciji štitne žlijezde praćene su promjenama svih metaboličkih parametara uključujući i tjelesnu težinu. Smanjenu funkciju štitne žlijezde (hipotireozu) prati porast  tjelesne težine i nizak bazalni metabolizam, dok povišena funkcija (hipertireoza) dovodi do gubitka tjelesne težine i povišenoga bazalnog metabolizma. Bazalni metabolizam je energija koja se troši za održavanje životnih funkcija kada se organizam nalazi u stanju potpunog mirovanja. Jedan od najčešćih oblika hipotireoze je Hashimoto Tireoiditis. Bolest je prvi opisao Hakaru Hashimoto 1912. godine. To je kronični oblik upale štitne žlijezde i pripada grupi autoimunih bolesti.

 

Otkriće bolesti

Hakaru Hashimoto (1881 – 1934) japanski doktor i znanstvenik, najpoznatiji po tome što je 1912. opisao bolest koja je, po njegom imenu, nazvana Hashimoto Tireoiditis. Okosnicu Hashimotova rada čini znanstveni rad iz 1912. godine, objavljen u Arhivi za kliničku kirurgiju u Berlinu naslovljen kao Izvještaj o limfomatoznim promjenama  štitne žlijezde. Godinama kasnije, članak su ocjenjivali američki i britanski znanstvenici, a stanje opisano u članku je priznato kao samostalna bolest. U anglofonoj literaturi, bolest je nazvana Hashimotov tireoiditis.

Radilo se o prvoj bolesti koja je priznata kao autoimuna bolest, a karakteriziraju je postepeno razaranje tkiva štitne žlijezde zbog sintentiziranih auto anti-tijela i reaktivnosti vlastitih stanica. Napredovanje bolesti dovodi do stanja hipotireoze, uz napade hipertireoze.

Ovdje će se mnogi zapitati: Zašto se ova bolest i druge autoimune bolesti nisu u tolikoj mjeri pojavile ranije? Odgovor leži u  tehnološkom napretku koji je bio posljedica industrijskih revolucija koje su se dogodile u XIX stoljeću. Počele su se osnivati velike tvornice i prva velika poduzeća. Ovo je za posljedicu imalo da su ljudi još brže napuštali prirodni ambijent i počeli naseljavati urbanije sredine, koje su vremenom postajale zagađene i skučene za život. Pored ovoga „životni standard“  je rastao i stanovništvo takvih naseobina bi često pretjerivalo u svojim jelovnicima, u njega uvrštavajući raznorazne prerađene proizvode životinjskog porijekla. Stres je također postajao sve jači kako zbog neprirodnog ambijenta tako i zbog raznoraznih pritisaka, noćnih smjena i obaveza na  suvremenim radnim mjestima.

Dakle iz ovoga možemo zaključiti sljedeće: Neprirodan životni ambijent, loša prehrana, neadekvatna fizička aktivnost, stres i osobito nepravilan odmor, kao i nepoštovanje još nekolicine prirodnih zakona, su doveli do epidemija raznoraznih novih bolesti (među njima i novih autoimunih) u civiliziranom svijetu XX stoljeća.

Pošto je bolest izuzetno povezana sa imunološkim sustavom čovjeka (oko 90% žena i oko 10% muškaraca obolijeva) u narednim segmentima ovoga teksta pokušat ćemo vam objasniti kako funkcionira naš imunološki sustav i kako se to događa da isti počne raditi protiv vlastitog organizma.

Kako funkcionira imunosni sustav čovjeka?

Imunosni sustav je vrlo  složen. Često čujemo kako ljudi govore o ovom sustavu kao da se radi o opipljivom organu kao što su pluća. Ništa ne može biti dalje od istine. Radi se o sustavu, a ne organu. U suštini, naš imunosni sustav je nalik na vojnu mrežu osmišljenu da nas brani od stranih napadača. “Vojnici” ove mreže su bijela krvna zrnca, koja su predstavljena sa više različitih podgrupa, od kojih svaka ima svoju misiju. Ove podgrupe se mogu usporediti sa mornaricom, pješadijom, zrakoplovstvom i marincima, gdje svaka grupa specijalista vrši veoma specijaliziran posao.

“Centar za regrutaciju” za ovaj sistem se nalazi u srži naših kostiju. Srž je odgovorna za proizvodnju specijaliziranih stanica zvanih ishodne stanice. Neke od ovih stanica se oslobađaju u cirkulaciju radi upotrebe na drugom mjestu u tijelu; one se nazivaju B stanice. Druge stanice koje se formiraju u koštanoj srži ne sazrijevaju, ostaju nespecijalizirane, dok ne stignu do timusa (organ u grudnoj duplji nešto iznad srca) gdje postaju specijalizirane; one se nazivaju T stanice. Ove stanice “vojnici”, zajedno sa drugim specijaliziranim stanicama, formiraju timove kako bi stvorile složene obrambene planove. Susreću se na glavnim raskrsnicama u tijelu, uključujući slezenu (unutar lijevog donjeg dijela grudnog koša) i limfne čvorove. Ove točke susreta su nalik na komandne i kontrolne centre, gdje se “ vojnici” pregrupiraju u timove kako bi napale strane napadače.
Ove stanice su veoma prilagodljive pri formiranju timova. U stanju su da odgovaraju na različite okolnosti i različite strane tvari, čak i na one koje nikada ranije nisu vidjele. Imunosni odgovor na ove strance je vrlo kreativan proces. Predstavlja jedno od istinskih čuda prirode. Strani napadači su proteinske molekule zvani antigeni. Ove strane stanice mogu biti bakterije ili virusi koji pokušavaju razoriti tjelesni integritet. Kada naš imunosni sustav uoči ove strane stanice ili antigene, on ih uništava. Svaki od ovih stranih antigena ima poseban identitet, koji je određen redoslijedom aminokiselina koje sačinjavaju njegove proteine.
To je kao što svaka osoba ima različito lice. Pošto su brojne aminokiseline dostupne za stvaranje proteina, postoje bezbrojne varijacije različitih “lica”.
Kako bi se suprotstavio ovim antigenima, naš imunosni sustav mora prilagoditi svoju obranu za svaki napad. To vrši stvaranjem proteina koji je kao “lik u ogledalu” za svakog napadača. Lik u ogledalu može se savršeno vezati za antigen i uništiti ga. U suštini, imunosni sustav stvara kalup za svako lice na koje naiđe. Svaki put kada vidi lice nakon prvobitnog susreta, koristi odgovarajući kalup za “zarobljavanje” napadača i njegovo uništenje. Kalup može biti antitijelo B stanice ili receptorski protein T stanice.  Pamćenje svake obrane od svakog napadača predstavlja suštinu imuniteta. Prvobitno izlaganje ovčjim boginjama, na primjer, predstavlja tešku bitku, ali kada drugi put naiđete na virus znati ćete točno kako se boriti sa njim, i rat će biti kraći, manje bolan i daleko uspješniji. Možda se nećete ni razboljeti.

Kako nastupa obrana od nas samih?

Iako ovaj sustav predstavlja čudo prirode kada brani tijelo od stranih proteina, također je sposoban da napadne ista tkiva koja treba štititi. Samouništavajući proces je odlika svih autoimunih bolesti. To je kao da tijelo vrši samoubojstvo.

 

Jedan od osnovnih mehanizama ovog samouništavajućeg ponašanja naziva se mimikrija. Neki od stranih napadača za kojima naše stanice vojnici tragaju da bi ih uništile izgledaju isto kao naše vlastite stanice. “Kalupi” imunitetnog sustava koji odgovaraju ovim napadačima odgovaraju i našim vlastitim stanicama. Imunitetni sustav zatim uništava, pod nekim okolnostima, sve što odgovara kalupu, uključujući naše vlastite stanice. Ovo je krajnje složen proces samo-razaranja koji uključuje mnoge različite strategije imunitetnog sustava, od kojih sve sadrže istu fatalnu grešku da ne mogu razlikovati “strane” proteine napadača od proteina vlastitog tijela.
Kakve ovo ima veze sa onim što jedemo?

Antigeni koji su u stanju da prevare naše tijelo da napada vlastite stanice mogu se nalaziti u hrani. Tijekom procesa probave, na primjer, neki proteini ulaze u naš krvotok iz crijeva bez potpunog razlaganja na aminokiseline. Naš imunosni sustav se ponaša prema ostacima neprobavljenih proteina kao prema stranim napadačima, i počinje proizvoditi kalupe kako bi ih uništio čime započinje samorazarajući autoimuni proces.
Jedna od namirnica koja sadrži mnoge strane proteine koji liče na proteine našeg tijela je kravlje mlijeko. Naš imunosni sustav je uglavnom veoma pametan. Kao što vojska poduzima mjere da ne dođe do pucnjave među vlastitim vojnicima, imunosni sustav se brine da ne napada tijelo koje bi trebalo štititi. Iako napadački antigen potpuno liči na jednu od stanica našeg vlastitog tijela, sustav i dalje može  razlikovati naše vlastite stanice od napadačkog antigena. U stvari, imunosni sustav može koristiti naše vlastite stanice kako bi vježbao pravljenje kalupa protiv napadačkog antigena, a da ne uništi prijateljsku stanicu. Ovo se može usporediti sa centrima za obuku pri pripremama za rat. Kada naš imunosni sustav radi možemo koristiti naše stanice koje liče na antigene za vježbanje, a da ih ne uništimo, kako bi se naše stanice vojnici pripremili za odbijanje napadačkih antigena. Ovo je još jedan primjer izuzetno prefinjene sposobnosti kreiranog sustava da vrši samoregulaciju.
Imunosni sustav koristi veoma osjetljiv proces kako bi odlučio koje proteine treba napasti, a koje treba ostaviti na miru. Način na koji ovaj proces, koji je vrlo složen, otkazuje dovodeći do autoimune bolesti još uvijek nije shvaćen od strane konvencionalne  medicine. Konvencionalna  medicina zna samo da imunitetni sustav gubi svoju sposobnost da pravi razliku između stanica tijela i napadačkog antigena, i umjesto da koristi stanice tijela za “trening”, uništava ih zajedno sa napadačima.

Kako to izgleda u konkretnom slučaju štitne žlijezde?

Autoimuni činioci imaju bitnu ulogu u nastanku kronične upale štitne žlijezde. Zbog oštećenja tireocita (stanice štitne žlijezde) dolazi do oslobađanja tireoglobulina i mikrosomalnih tvari (dijelova stanice sa enzimima) u krv i do stvaranja antitijela na enzim peroksidazu i na tireoglobulin. Budući da se ti proteini ne nalaze normalno u krvi, imunosni sustav ih „ne prepoznaje kao svoje“, nego na njih stvara antitijela. Nastala antitijela cirkulacijom dolaze u štitnu žlijezdu i oštećuju njene stanice (tireocite).

Smanjen broj i funkcija tireocita dovodi do snižavanja nivoa hormona štitne žlijezde i povećanja izlučivanja TSH (hormon prednjeg režnja hipofize koji izaziva povećano stvaranje i oslobađanje hormona tiroksina i tironina iz štitne žlijezde), što izaziva njeno uvećanje (hiperplaziju). Dolazi do infiltracije limfocitima i plazma stanicama, a poslije nastaje ožiljno tkivo jer se funkcionalno žlijezdano tkivo zamijenjuje vezivnim tkivom. Na taj način na kraju dolazi do fibroze i atrofije štitne žlijezde. Hormona štitne žlijezde je sve manje, TSH raste, T4 pada (hormon koji luči štitna žlijezda).

 

Istraživanja, iskustva i klinički rad dr. Richarda Schulza

U ranim 1970-im dr. Schulze je otvorio svoju prvu Kliniku Prirodnog Liječenja u New York-u , a zatim nekoliko godina kasnije  je preselio svoju kliniku u južnu Kaliforniju. Upravljao je ovom klinikom u Americi od ranih 1970-ih do sredine 1990-ih. U istom tom razdoblju, on također upravlja i usmjerava druge stručnjake prirodnog liječenja po klinikama u Europi i Aziji. U svojih 30 godina kliničke prakse, on je tretirao doslovno tisuće pacijenata. Dr. Schulze tvrdi da je naučio 5% od onoga što je učio na medicinskim fakultetima i 95% u svojoj klinici prirodne medicine, i uvijek hvali svoje pacijente kao svoje prave učitelje. Bez sumnje, njegovo stvarno životno i kliničko iskustvo je ono što ga razlikuje od drugih liječnika u svom području.

U drugom desetljeću kliničke prakse je radio gotovo isključivo sa pacijentima koji boluju od srčanih, neuroloških, kancerogenih i drugih degenerativnih (takozvanih neizliječivih bolesti). Njegova ordinacija je postala poznata za one pacijente od kojih je konvencionalna medicina odustala i koji su poslati kući da umru. Klinika dr. Schulza je takođe priznata kao visoko efikasno prirodno liječilište, gdje se putem prirodnog programa liječenja, njegovih moćnih biljnih formula, rada i truda pacijenata postižu sjajni i „nevjerovatni“ rezultati izlječenja, usprkos prognozama konvencionalnih liječnika da će pacijenti uskoro umrijeti. Mnogi od njegovih pacijenata su još uvijek živi i danas, 20, 30 ili čak 40 godina nakon što su im njihovi liječnici rekli da će uskoro umrijeti!

Glavni razlog zašto su njegovi pacijenti uspjeli ozdraviti je činjenica da je dr. Schulze razvio nove tehnike, terapije, programe i biljne tinkture kojima je otišao daleko izvan onoga što je netko učinio u prošlosti, a on je otišao u krajnosti, gdje su se konvencionalni liječnici i herbalisti (travari) bojali ići. Dr. Schulze uvijek kaže : „Primjenjivao sam jače programe i koristio jače biljne formule, jer su pacijenti koje sam  imao priliku liječiti bili daleko bolesniji, zbog nezdravijeg načina života, od pacijenata koje su liječili moji prethodnici.“ Mnogi konvencionalni liječnici i travari koji su ga poznavali su smatrali da će takvim metodama ubiti svoje pacijente. Međutim, njegovi pacijenti nisu umirali. Umjesto toga, oni su napredovali i bivali izliječeni. Rezultat njegovog kliničkog rada je postizanje čudesnih i neviđenih rezultata, što je daleko više od onoga što većina ljudi misli da je moguće postići putem prirodne medicine.

Biljne formule dr. Richarda Schulzea i programi prirodnog liječenja se sada koriste u klinikama širom svijeta kako bi se ljudi izliječili od brojnih, navodno neizliječivih bolesti. Njegovi klinički rezultati su odjeknuli na obje strane i u prirodnoj medicini i u konvencionalnoj medicini. Njegovi mnogi pacijenti su sada živi svjedoci o neograničenim mogućnostima prirodne medicine.

Svojim višedesetljetnim istraživanjima, proučavanjima, testiranjima biljnih formula svojih prethodnika, stvaranjm novih formula i praktičnim radom sa pacijentima u svojoj  klinici, dr. Schulze je došao do zaključka da su žene koje su bolovale od Hašimoto Tireoiditisa, a primjenjivale su cjelokupan program izliječenja, bivale daleko brže izliječene ukoliko su uzimale biljke poput anđelike, divljeg jama, konopljike, sladića, hmelja i još nekih… Također, čuveni doktor je ustanovio tijekom svojih praktičnih istraživanja  da su mnoge žene koje su imale klasične simptome Hašimotovog tireoiditisa vrlo brzo uspostavljale hormonalnu ravnotežu hormona TSH i T4.

Biljna formula za žene potiče stvaranje hormona, vraća ih u ravnotežu i umiruje živce, poboljšava komunikaciju između endokrinih organa u mozgu sa štitnom žlijezdom i svim ostalim endokrinim žlijezdama u organizmu.

Kako kaže doktor Schulze:  Ženska formula pruža fitokemikalije (prirodna ljekovita kemijska svojstva) neophodne za stvaranje hormona, vraća ih u ravnotežu i umiruje živce.“ Ova formula također poboljšava komunikaciju između endokrinih organa u mozgu sa štitnom žlijezdom i svim ostalim endokrinim žlijezdama u organizmu. Također tvrdi da hormonalna neravnoteža koja je nastala u štitnoj žlijezdi je prisutna i u ostalim endokrinim organima. Ovo stanje, dr. Richard Schulze, ne pripisuje ni genetskoj predispoziciji (ne u potpunosti), ni virusnim infekcijama ni krvarenjima u području žlijezde, nego nezdravim životnim navikama zbog kojih naše tijelo „trpi“ i ostaje u relativno i prividno stabilnom stanju, sve do jednog momenta kada naš imunosni sustav počinje da popušta i postaje slab da bi mogao da se brani od napadača. Konkretno u slučaju Hašimotovog tireoiditisa uslijed prevelike koncentracije toksičnih i kancerogenih tvari, koje poslije dužeg prisustva u organizmu počinju ometati i najkompleksnije procese u ljudskom organizmu, dolazi do greške prilikom detektiranja stranih proteinskih molekula  – antigena. Rezultat ovoga je da naše stanice imunosnog sustava napadaju putem cirkulacije stanice štitne žlijezde, a ovo za posljedicu kao što smo već naveli ima hormonalnu neravnotežu i simptome kao što su: dobijanje na težini, pojačano umaranje, povećana potreba za snom i popodnevnim spavanjem, gubitkom želje za aktivnostima, suha i prorijeđena kosa, krhki nokti, hrapav glas, a mogući su i otečeni očni kapci, lupanje srca, nervoza i nelagodnost pri gutanju i okretanju glave.

Disciplinirana i praktična primjena prirodnih metoda liječenja i jakih biljnih formula uvijek su rezultirale potpunim izlječenjem oboljele osobe. Dr. Richard Schulze je u toku svoje višedesetljetne karijere imao priliku da liječi veliki broj oboljelih od ove „neizliječive“ bolesti i to upravo jačanjem imunosnog sustava oboljelog i detoksikacijom organizma. Svaki put kada bi organizam počeo ponovo „disati“ oslobođen od toksičnih tvari, tako bi i imunosni sustav sve rijeđe i rijeđe pravio greške prilikom učitavanja stranih proteinskih molekula.

„Mamurni snajperist“ i Ehinacea

Konvencionalni liječnici često osuđuju ovakve metode jačanja imunosnog sustava putem biljke po imenu Ehinacea (lat.Echinacea purpurea; biljka sa najboljim fitokemikalijama za jačanje imunosnog sustava), jer kako oni kažu, logično je da imunosni sustav ne trebamo ojačavati da ne bi nanosio još veću štetu stanicama štitnjače. Zbog ovoga „logičnog zaključka“ mi ćemo vam iznijeti jednu analogiju imunološkog sustava sa „mamurnim snajperistom„.
Zamislite čovjeka – profesionalnog vojnika kojem je uža specijalnost snajperist. I zamislite da taj isti vojnik ima zadatak da, dok traje borba prsa u prsa, eliminira neprijateljske vojnike (procesi koje obavlja naš imunosni sustav su daleko složeniji)… dakle vrlo težak zadatak – ali ovaj naš vojnik ga je definitivno obavljao savršeno bez greške.

Međutim, vremenom se podao raskalašenom životu i alkoholu i bivao je sve neprecizniji i nervozniji i često je pravio greške, greške koje su ubijale njegove suborce. Djelovanje alkohola i upražnjavanje drugih loših životnih navika je učinilo to da naš snajperist nije mogao dobro vidjeti i nije više raspoznavao napadače od svojih suboraca, jer mu je slika bila pomućena… Dakle, kao što ste već vjerovatno predpostavili ovaj „snajperist“ je naš imunosni sustav koji treba eliminirati sve uljeze koji se pojave u našem organizmu. Međutim zbog nezdravih životnih navika koje upražnjavamo, našeg „snajperistu“ izlažemo raznoraznim omamljujućim sredstvima i njegova snaga, preciznost i moć da rješava složene zadatke za koje je zadužen vremenom slabi i otuda nastaju ovakve pogubne greške, kao što je u našem slučaju uništavanje stanica štitnjače.

Korijen biljke Echinacea purpurea

Međutim ukoliko bismo „našeg snajperistu“ okrijepili i dali mu sve uvjete za dobro funkcioniranje – on bi se ponovo vratio u punu borbenu spremnost i ne bi više pravio kobne greške. Jedna od najboljih biljaka za stvaranje ovako povoljnog ambijenta u kojem se imunosni sustav može revitalizirati je upravo Ehinacea. To je biljka čije porijeklo vodi iz Sjeverne Amerike, a sada se može naći u gotovo svim predjelima svijeta. Posjeduje izuzetno jake antioksidanse i fitokemikalije koje jačaju imunosni sustav, okrepljuje ga i na taj način omogućavaju normalno obavljanje i najsloženijih procesa, a među njima su i osnovni – detektiranje i eliminacija uljeza u našem organizmu.

Genetička sklonost

Konvencionalna medicina i liječnici ove medicine pritjerani uza zid i nemoćni kod liječenja autoimunih bolesti kao što je Hašimoto Tireoiditis, pokušavaju svoje neuspjehe u liječenju ove bolesti opravdati genetskom sklonošću. Međutim stvarna situacija im uopće ne ide u prilog. Možemo početi otkrivanje povezanosti gena s Hašimoto Tireoiditisom postavljanjem uobičajenog pitanja: šta se dešava ljudima koji migriraju iz jedne populacije u drugu, pri čemu geni ostaju isti ali se mijenja njihova prehrana i njihovo okruženje? Odgovor je isti kao i u slučaju raka, srčanih oboljenja i dijabetesa tipa II. Ljudi stječu rizik populacije u koju dolaze, naročito ako se presele prije adolescencije. Ovo nam govori da je ovo oboljenje izrazitije povezano sa sredinskim faktorima nego sa genima. Genetička sklonost može povećati rizik od Hašimoto Tireoiditisa, ali čak i u najboljem slučaju, geni mogu biti odgovorni za samo četvrtinu od ukupnog rizika od bolesti. Ali ono što također treba naglasiti je da mnogobrojni izliječeni slučajevi Hašimotovog Tireoiditisa svjedoče u prilog tome da se s programom prirodnog liječenja i zdravim životnim navikama ova genetska predispozicija može u potpunosti (100%) amortizirati.

 

Kako izliječiti Hašimoto Tireoiditis?

Dosadašnjii dio članka imao je zadatak da vas potakne da na zdravorazumski način razmišljate o bolesti kao što je Hašimoto Tireoiditis. Da shvatite suštinu ovakvog oboljenja da biste razumjeli zašto da primenjujete prirodne metode liječenja, koje su se u praksi mnogobrojnih liječnika prirodne medicine iz cijeloga svijeta pokazale i više nego efikasnima. Da bi se osoba izliječila od Hašimoto Tireoiditisa neophodno je da se posveti cjelokupnom programu oporavka. Ovaj program treba u vašem organizmu obaviti sljedeće zadatke:

1. 1. Detoksikacija – Neophodna je da bi se naš organizam oslobodio štetnih tvari koje izazivaju određena zagušenja i ometanje mnogih složenih procesa; i da bi se stvorila povoljna atmosfera za oporavak i jačanje imunološkog sustava, bez ovoga dijela programa nema izlječenja  – obuhvaća nekoliko metoda koje se primjenjuju istovremeno: čišćenje crijeva – metoda koja se može raditi na više načina, ali je za pacijenta „najbezbolnija“ ona sa ispijanjem koktela (1L vode + 2 iscjeđena limuna + jušna žlica soli) 5 jutra za redom; zatim uzimanje tinktura na bazi ljekovitog bilja kojima se potiče eliminiranje antigena, izbacivanje toksičnih tvari i ostalih štetnih produkata metabolizma. Kao dodatna metoda detoksikacije trebaju se koristiti oblozi od ricinusovog ulja i bijelog luka koje se nanose na predio grla (štitne žlijezde).
2. Ušteda energije – To je dio programa koji se postiže postom na prirodnim cijeđenim sokovima, koji se gotovo ne probavljaju nego direktno preko tankog crijeva ulaze u krvotok, na taj način hraneći i liječeći naš organizam. Ovo je također neizostavan dio cjelokupnog programa zbog toga što nam je poznato da naš organizam troši oko 50% vlastite energije na probavu. Na osnovu ovoga možete zaključiti kolika je važnost ovog dijela programa. Ušteđenu energiju naš organizam inteligentno usmjerava u pravcu izliječenja i na taj način se ubrzava proces prirodnog izlječenja. Ono što treba ovdje istaknuti je da ne treba zanemariti još nekoliko uloga posta na sokovima: detoksikacija i jačanje imuniteta.
3. Cirkulacija – Ima ulogu da doprema prirodne ljekovite i hranjive sastojke unesene putem sokova i tinktura do oboljelog mjesta. Uzaludno je piti sokove i unositi tinkture od ljekovitog bilja ukoliko imate slabu cirkulaciju i ukoliko vam krv obogaćena ljekovitim i hranljivim sastojcima ne može doprijeti do oboljelog mjesta. Ovaj zadatak se izvršava na nekoliko načina, a jedan od najefikasnijih je hidroterapija. Ne postoji bolji način od hidroterapije za pokretanje krvi u vašim žilama, ona je daleko bolja i od bilo koje fizičke aktivnosti. Najbolja hidroterapija je tuširanje naizmjenično toplom i hladnom vodom sa posebnim naglaskom u predjelu grla. Pored ove metode neophodno je uzimati i tinkture koje potiču cirkulaciju (na bazi ljute paprike), zatim fizička aktivnost i duboka, jaka masaža.
4. Jačanje imunosnog sustava – Ako ste tijekom programa izvršili prethodno navedene zadatke (detoksikacija, cirkulacija, i ušteda energije), stvorili ste preduvjete za oporavak imunosnog sustava i njegovo normalno funkcioniranje. Ono što dodatno stimulira jačanje imunosnog sustava i ubrzava izlječenje je tinktura na bazi korijena, već gore spomenute biljke ehinacee koja se nalazi u biljnoj formuli Ehinacea plus.

Kao što možemo vidjeti svi ovi zadaci i metode su duboko prožeti jedni sa drugima i teško se mogu razdvojiti, jer jedni druge upotpunjuju i zajedno daju velik sinergijski učinak. Stoga možemo zaključiti da se tijekom programa izlječenja treba pridržavati svih ovih metoda i zadataka da bismo postigli odgovarajuće potpune efekte cjelokupnog programa izliječenja. A program liječenja je dobro potražiti putem emaila navedenog na našoj stranici da vidite točno sa čime se počinje i kada se što radi, bez da vi trebate puno trošiti mozak na to kako da sve izvedete a da bude uspješno i bez živciranja, panike i ostalih psihičkih smetnji.

Smirenje i zdrava duhovnost

Najvažniji princip zdravog života je zdrava duhovnost. Čovjek koji nema mir može se liječiti i najboljim metodama prirodne medicine, ali neće se uspjeti izliječiti. Mir je nešto najvažnije što možemo posjedovati. To je najveće blago koje imamo i koje bi trebali naročito čuvati. Čovjek koji je izgubio mir uništava samog sebe i sve oko sebe. Mnogim studijama je utvrđeno da stres onemogućava normalno funkcioniranje našeg organizma, a naročito imunosnog sustava. Stres ometa procese našeg imunosnog sustava  i sprječava njegovo jačanje i oporavak. Stoga je jako bitno osloboditi se ovog stanja nemira. Mi vam za kraj navodimo dva  najdjelotvornija načina:

Pouzdanje u Boga osigurat će vam obranu od stresa i postaviti ogradu protiv zabrinutosti. Pouzdanje u Boga znači da trebamo započeti raditi ono što znamo da je dobro i poduzeti poteze koji su neophodni za naše ozdravljenje i imati potpuno povjerenje da će naš nebeski Otac postupiti u našu korist na način i u vrijeme koje će za nas biti najbolje, u skladu s Njegovom voljom. Dakle svaki bolestan čovjek koji se pokušava izliječiti prirodnim putem, odnosno onim što nam je Bog dao na raspolaganje da koristimo u vidu metoda i ljekovitog bilja, zaista može i treba očekivati zdravstveno poboljšanje.

Pored pouzdanja treba spomenuti još jednu tehniku za smirenje, a to je molitva. Molitva predstavlja komunikaciju stvorenog bića sa Bogom, ili kako Ga u nauci još nazivamo Tvorcem. Ova komunikacija je vrlo jednostavna i ne zahtjeva ispunjavanje nekih posebnih formi, obuka ili nekih predznanja. Blaise Pascal, čuveni matematičar i fizičar je rekao: „Svaki čovek može napraviti eksperiment u svom životu. Neka ode kući i razgova sa Tvorcem samo 5 minuta. To ne košta ništa, a tih 5 minuta mu neće značiti ništa ako Tvorac ne postoji, ali ako to ne učini cijeli život stavlja na kocku.“ Vršena su mnoga znanstvena istraživanja vezana za molitvu. Došlo se do zaključka da molitva momentalno djeluje na snižavanjne hormona stresa – adrenalina i noradrenalina, snižava krvni tlak, opušta mišiće i povećava lučenje hormona sreće endorfina i serotonina.

Iskustva
Ana Gaćeša, koja je pobijedila hašimoto 2 puta

Kao prvi takav slučaj potpunog oporavka iznjeli bi iskustvo Ane Gaćeša (33) iz Niša.

Jedna od tih rijetkih je također i Jelena Vojinović-Matregić koja se uspješno izliječila od ove „neizliječive bolesti“.   https://www.youtube.com/watch?v=G8Z6r-AICDo

 

Literatura:

– Liječenje neizliječivih bolesti, Dr Richard Schulze

– Moć prehrane (Kineska Studija), dr Colin Campbell